Ekstratropski cikloni mogu utjecati na apsorpciju CO₂ u Sredozemnom moru
SREDOZEMNO MORE I KLIMA | Ciklonalna aktivnost povezana s pojačanom apsorpcijom CO₂
Apsorpcija CO₂ u Sredozemnom moru mogla bi biti povezana s djelovanjem oluja, osobito ekstratropskih ciklona, meteoroloških sustava koji donose obilne oborine, snažan vjetar i nestabilne vremenske uvjete.
Novo istraživanje talijanskog Nacionalnog instituta za oceanografiju i eksperimentalnu geofiziku (Istituto Nazionale di Oceanografia e di Geofisica Sperimentale – OGS), nedavno objavljeno u znanstvenom časopisu Journal of Geophysical Research: Atmospheres, ukazuje na povezanost između razdoblja pojačane apsorpcije CO₂ u Sredozemnom moru i atmosferske cirkulacije na regionalnoj razini, odnosno u rasponu od nekoliko stotina do tisuću kilometara.
Istraživačka skupina OGS-ovog Odjela za oceanografiju analizirala je više skupova oceanografskih i atmosferskih podataka za razdoblje od 1999. do 2020. godine. Posebno je utvrđeno da se događaji snažne apsorpcije CO₂ u Sredozemnom moru tijekom zimskog razdoblja javljaju u prisutnosti specifičnih regionalnih atmosferskih konfiguracija, specifičnih rasporeda sustava visokog i niskog tlaka zraka, vjetrova i zračnih masa u atmosferi koji određuju vremenske prilike, poput prodora hladnog zraka ili ciklona. Te konfiguracije uzrokuju intenzivnije vjetrove i niže temperature od prosjeka, uvjete koji značajno utječu na izmjenu plinova između mora i atmosfere.
„Sredozemno more relativno je slab ponor atmosferskog CO₂, pri čemu je produljena zimska sezona od listopada do ožujka obilježena pojavom snažnih epizoda povećane apsorpcije CO₂. U ovom radu analizirali smo suvremene oceanske i atmosferske ponovljene analize i skupove podataka promatranja kako bismo istražili varijabilnost zimskog ponora i njegovu povezanost sa sinoptičkim atmosferskim sustavima koji prolaze regijom u razdoblju od 1999. do 2020. godine. Epizode snažnije apsorpcije CO₂ identificirane su primjenom klasičnog pristupa ekstremnim vremenskim događajima, uz fiksni prag (95. percentil) temeljen na distribuciji dnevnih tokova CO₂“, ističe se u studiji.
Nakon što je potvrđena povezanost između pojačane apsorpcije CO₂ i prolaska ekstratropskog ciklona koji proizvodi iznadprosječne brzine vjetra te ispodprosječne temperature zraka na visini od dva metra i površinske temperature mora u regiji, istraživači su procijenili i vjerojatnost pojave takvih atmosferskih sustava u blizini područja na kojima su zabilježeni snažni apsorpcijski događaji. Rezultati analize pokazuju da vjerojatnost raste s povećanjem intenziteta samog događaja.
U većini slučajeva ove se oluje razvijaju unutar sredozemnog bazena te su većih razmjera, povezane s izraženijim atmosferskim depresijama i obilježene snažnijom cirkulacijom u usporedbi s olujnim sustavima koji uobičajeno prolaze tim područjem, ističu u OGS-u.
„U većini slučajeva ovi cikloni potječu iz samog Sredozemlja te su u pravilu dublji, prostorno veći i obilježeni snažnijom cirkulacijom u usporedbi sa sustavima koji uobičajeno prolaze regijom. Uspostavljanjem statističke povezanosti između snažnih epizoda apsorpcije CO₂ i sinoptičke atmosferske aktivnosti naglašavamo potencijalni utjecaj ciklonske aktivnosti na ulogu Sredozemnog mora u apsorpciji CO₂“, zaključuju istraživači OGS-a.
Stjepan Felber | Ekovjesnik