Mlade šume najučinkovitije apsorbiraju ugljikov dioksid
Nove i mlade šume su najučinkovitija i najdjelotvornija sredstva za uklanjanje CO2, no samo uz istovremeno smanjenje korištenja fosilnih goriva
Kao vrijedni ponori ugljika, mlade šume u umjerenim i hladnim područjima učinkovitije iskorištavaju ugljikov dioksid od starijih
Za šume je najbolje da su mlade! Tako tvrde britanski znanstvenici nakon otkrića odlučujućeg faktora koji pokazuje što šumu čini dobrim ponorom ugljika, a to su upravo mlade šume koje najbolje iskorištavaju ugljik i najučinkovitije ga apsorbiraju.
Novo istraživanje koje je financirala Europska komisija i objavljeno je u zborniku Proceedings of the National Academy of Sciences, čini se rješava staru zagonetku s već predvidljivim odgovorom. Nove i mlade šume su najučinkovitija i najdjelotvornija sredstva za uklanjanje ugljikovog dioksida.
Ljudi spaljuju fosilna goriva čime dolazi do emisije ogromnih količina stakleničkih plinova poput ugljikovog dioksida u atmosferu. Sječom, spaljivanjem i čišćenjem prirodnih šuma dolazi do ispuštanja još više CO2 u atmosferu.
Zelene biljke apsorbiraju CO2 da bi proizvele tkivo i pretvorile plin u korijen i granu, list i koru te deblo i plod. Tako su britanski znanstvenici, pod vodstvom dr. Toma Pugha sa Sveučilišta u Birminghamu, postavili pitanje: kakva šuma najbolje uklanja ugljik?
Najbolje su šume mlađe od 140 godina
Prikupili su podatke o dobi šuma, osmislili nekoliko računalnih modela i analizirali procjene uklanjanja ugljika između 2001. i 2010. godine u starim, davno nastalim šumskim područjima. Zatim su analizirali podatke mlađih šuma, nastalih na područjima koja su nekada bila posječena, oštećena šumskim požarima ili obrađivana te zatim napuštena.
Utvrdili su da je starosni učinak kod šuma najbolji kada su šume mlađe od 140 godina: učinak je dovoljno velik da bude zaslužan za 25 % šumskog uklanjanja CO2 iz atmosfere.
Iako se velike tropske kišne šume često nazivaju „plućima“ svijeta i predstavljaju neprocjenjiva staništa brojnih vrsta, najučinkovitiji korisnici ugljika su zapravo šume u srednjim i višim geografskim širinama. Riječ je o napuštenim obradivim površinama na području istočnih država SAD-a koje su došle pod upravu vladine agencije United States Forest Service te nekadašnjim farmama i obradivim površinama koje su napuštene tijekom Velike depresije 1930-ih godina.
Otkriće je posve razumljivo, barem zbog toga što je mladici potrebno mnogo više CO2 da se razvije u odraslo stablo nego što je to potrebno odraslim ili jako starim stablima, ali ništa u vezi zloglasnog „problema količine ugljika“ nije jednostavno.
Nesigurna reakcija biljaka na višak ugljika
Glavna pretpostavka globalnog odgovora na klimatske promjene je zaštita i obnova šuma, no priroda i mehanizmi šumskog uklanjanja ugljika ponekad mogu biti teško ostvarivi.
U teoriji, šume bi mogle upiti trećinu svih emisija ugljika, ali još uvijek nije poznat način na koji bi stabla mogla reagirati na dostupan višak ugljikovog dioksida. Kako se povećava udio ugljikovog dioksida u atmosferi, planet se zagrijava i klima se mijenja. Moguće je, također, da će neke šume neko vrijeme zapravo ispuštati više ugljika nego što će ga upijati.
Možda se čini logičnim da su mlada stabla „pohlepnija“ za ugljikom od starijih, ali precizna mjerenja šumskih divova nužno ne potvrđuju tu tvrdnju. Iako važnost šuma nije upitna, znanstvenici neprestano naglašavaju da pošumljavanje nije jedino rješenje problema i neće usporiti globalno zatopljenje.
Potrebni su drastični rezovi
Pronalazak načina drastičnog smanjenja korištenja fosilnih goriva i emisija stakleničkih plinova je nužnost, no prema trenutnoj situaciji u tekućoj godini, za sada ne postoje naznake da se smanjenje događa. Upravo suprotno, nakon rekordne 2018., emisije stakleničkih plinova nastavljaju rasti i tijekom ove godine.
Posljednje istraživanje ipak potvrđuje vrijednost pojedinih nacionalnih projekata pošumljavanja. U njemu se svakako ističe kako ogromni projekti pošumljavanja pokrenuti u Kini i velikim borealnim šumama Kanade, Rusije i Europe igraju itekako veliku ulogu u upravljanju klimom.
„Važno je dobiti jasan uvid u to gdje i zašto dolazi do povećanja ugljika, budući da nam to pomaže pri donošenju ciljanih i dobro informiranih odluka o upravljanju šumama“, rekao je dr. Pugh. „Količina CO2 koja se može ukloniti šumama je ograničena, a projekti pošumljavanja mogu postati učinkoviti samo uz istovremeno poduzimanje napora za smanjenje naših emisija.“
Žarko Šaravanja / Ekovjesnik