Međimurje i dalje najuspješnije u odvojenom sakupljanju otpada
Međimurci i Krčani najbolji, Zagreb i dalje konkurira za titulu „europske prijestolnice smeća“
Međimurje je već ostvarilo cilj od 50 % koji Hrvatska mora ispuniti do 2020. godine i napreduje prema 70 %, što je cilj koji Hrvatska ima do 2030. godine. Nekako nam se čini da će taj cilj velikom dijelu hrvatskih gradova i općina i dalje biti nedostižan.
Prema navedenim preliminarnim podacima, u Hrvatskoj je 2018. godine u okviru javne usluge u svim općinama i gradovima ukupno prikupljeno 1.157.120,97 tona miješanog komunalnog otpada te 117.708,57 tona odvojeno sakupljenog komunalnog otpada. Odvojeno je putem mobilnih reciklažnih dvoišta sakupljeno 1.668,98 tona komunalnog otpada, miješanog komunalnog otpada prijavljenog za stacionarno reciklažno dvorište bilo je 451,14 tona, a putem stacionarnog reciklažnog dvorišta odvojeno je sakupljeno 20.166,64 tona komunalnog otpada. Stopa odvojenog sakupljanja u sklopu javne usluge i usluge povezane s javnom uslugom za cijelu Hrvatsku u 2018. godini tako je iznosila tek 10,76 %.
Najučinkovitija u odvajanju otpada je Međimurska županija – od 10 gradova i općina s najvišom stopom odvajanja, čak devet je iz Međimurske županije. Najvišu stopu ima općina Belica (69,80 %), slijede Prelog (65,08 %) i Krk (Primorsko-goranska županija) s također visokom stopom odvajanja 62,95 %, a među deset najboljih su Strahoninec (58,69 %), Donja Dubrava (58,39 %), Donji Kraljevec (57,24%), Goričan (55,92 %), Sveta Marija (55,88 %), Domašinec (55,01%) te Dekanovec (54,60 %).
Stopu odvajanja otpada višu od 50 posto imaju još samo Šenkovec (Međimurska županija, 54,10 %) te Semeljci (Osječko-baranjska županija, 50,26 %).
Da se u Hrvatskoj otpad najbolje odvojeno prikuplja u Međimurskoj županiji potvrđuje i podatak da se među prvih 30 najbolje rangiranih gradova i općina nalazi još sedam međimurskih jedinica lokalne samouprave. Ističe se i Primorsko-goranska županija sa šest svojih općina na otoku Krku, a među njima su još dvije iz Istarske (Grožnjan – Grisignana, 48,83 % i Oprtalj – Portole, 36,71 %), te po jedna iz Koprivničko-križevačke (Koprivnica, 42,46 %), Dubrovačko-neretvanske (Lastovo, 39,56 %) i Varaždinske županije (Sveti Ilija, 36,46 %).
Podsjetimo, cilj koji Hrvatska mora ispuniti do 2020. godine je recikliranje 50 % ukupne količine prikupljenog komunalnog otpada. Međimurje je taj cilj već ostvarilo i napreduje prema stopi od 70 %, što je cilj koji Hrvatska ima do 2030. godine. Nekako nam se čini da će taj cilj velikom dijelu hrvatskih gradova i općina i dalje biti nedostižan.
Svi veći gradovi u Hrvatskoj još su daleko od navedenog cilja za 2020. godinu - Slavonski Brod je s 30,66 % još najbliži, a Varaždin (26,97 %) i Osijek (26,43 %) čak nisu toliko loši u odnosu na većinu hrvatskih gradova i općina. No, zapitajmo se što se događa s otpadom u Dubrovniku (udio odvojeno prikupljenog otpada iznosi 16,13 %), Rijeci (10,48 %), Sisku (8,72 %), Karlovcu (7,32 %), Vinkovcima (6,91 %), Puli (4,85 %), Zadru (4,08 %), Vukovaru (4,05 %), Splitu (2,39 %) ili možda Šibeniku (0,89 %).
Glavni grad Hrvatske s 216.631,28 tona ukupno sakupljenog komunalnog otpada i 16.604,48 tona odvojenog u 2018. godini (10,70 %) i dalje konkurira za titulu „europske prijestolnice smeća“. Tko zna, možda su za to zaista zaslužne građanke i građani Zagreba?!
Navedimo još kako je riječ o privremenim podacima koji se mogu izmijeniti dostavom ispravaka do 21. kolovoza ove godine, no nešto nam govori kako do tada neće doći do bitnih izmjena.
S.F. / Ekovjesnik