Probuđeni div: Je li počelo otapanje naslaga arktičkog metana?

Metan bi mogao postati okidač katastrofalnih klimatskih promjena

Znanstvena ekspedicija otkrila je pokretanje novog izvora emisija stakleničkih plinova u blizini istočno-sibirske obale

Znanstvenici imaju dokaze da su se smrznute naslage metana (CH₄) u Arktičkom oceanu - poznate kao „uspavani divovi ugljikovog ciklusa" - počele topiti na velikom području u blizini istočno-sibirske obale, otkriva britanski The Guardian.

Visoke razine ovog najjačeg stakleničkog plina otkrivene su do dubine od 350 metara u Laptevskom moru, rubnom moru Arktičkog oceana smještenog između obala Sibira, otočja Severnaja Zemlja i Novosibirskih otoka, što je među istraživačima izazvalo zabrinutost zbog potencijalno velike prijetnje koja bi itekako mogla ubrzati tempo globalnog zatopljenja.

Sedimenti u Arktiku sadrže ogromnu količinu smrznutog metana i drugih plinova poznatih kao hidrati. Metan u usporedbi s ugljikovim dioksidom na 20 godina ima 80 puta, a na 100 godina 25 puta jači učinak zatopljenja, a Američki geološki zavod (United States Geological Survey) je destabilizaciju arktičkog hidrata već prije naveo kao jedan od četiri najozbiljnija uzroka naglih klimatskih promjena.

Međunarodni tim ruskog istraživačkog broda R/V Akademik Keldysh primijetio je da se većina mjehurića trenutno otapa u vodi, ali i da je razina metana na morskoj površini bila čak četiri do osam puta viša nego što bi se normalno moglo očekivati.

„U ovom trenutku vjerojatno neće biti većih utjecaja na globalno zatopljenje,  ali činjenica je da je proces otapanja metana pokrenut. Sustav metana iz hidrata u Istočnosibirskom moru je poremećen i ovaj proces će potrajati”, rekao je švedski znanstvenik Örjan Gustafsson sa Sveučilišta u Stockholmu.

Znanstvenici su naglasili da su njihovi nalazi ipak preliminarni te da razmjere ispuštanja metana neće moći potvrditi dok se ne vrate, analiziraju podatke te dok njihove studije ne budu recenzirane i objavljene. No, otkriće potencijalno destabiliziranog smrznutog metana izaziva zabrinutost da smo došli do nove prekretnice koja bi mogla utjecati na znatno ubrzavanje globalnog zatopljenja.

Pitanje kada će ili hoće li metan biti ispušten u atmosferu dugo je predstavljalo veliku nepoznanicu u globalnim klimatskim modelima, no valja napomenuti da temperatura na Arktiku trenutno raste više nego dvostruko brže od globalnog prosjeka.

Šezdeset članova znanstvenog tima na brodu R/V Akademik Keldysh vjeruju da su prvi koji su svjedočili i potvrdili ispuštanje metana na području udaljenom oko 600 km od obale. Na šest nadzornih točaka, na području dužine 150 km i širine 10 km, vidjeli su oblake mjehurića koji su se oslobodili iz naslaga. Na jednoj lokaciji u Laptevskom moru na dubini od oko 300 metara dubine pronašli su koncentracije metana do 1.600 nanomola po litri (nmol/l), što je 400 puta više od uobičajene količine.

Glavni znanstvenik na brodu, Igor Semiletov iz Ruske akademije znanosti, rekao je da su ispuštanja metana „znatno veća“ od svih dosadašnjih sličnih pojava te „potencijalno mogu imati ozbiljne klimatske posljedice“. No ipak, ističe kako su za konačnu potvrdu potrebna dodatna istraživanja.

Najvjerojatniji uzrok nestabilnosti je prodor toplih atlantskih struja na istočni Arktik, a „atlantifikacija“ je pokrenuta klimatskim poremećajima koje uzrokuju ljudske aktivnosti. Semiletov ovo područje proučava već dvadesetak godina te tvrdi kako najnovije otkriće potencijalno označava treći izvor emisije metana u ovoj regiji.

Njegov je tim drugu godinu zaredom pronašao kratere nalik žarištima u plićim dijelovima Laptevskog mora i istočnog Sibira, koji ispuštaju mlazove mjehurića metana te na površinu mora dolaze u količinama nekoliko desetaka do stotinu puta više nego što je to normalno. Semiletov navodi da je ova pojava slična kraterima i vrtačama viđenima u unutrašnjosti sibirske tundre ranije ove jeseni.

Temperature su u Sibiru od siječnja do lipnja ove godine bile za 5 °C više od prosjeka, što je anomalija izazvana emisijom ugljikovog dioksida i metana uzrokovanom ljudskim aktivnostima. Morski se led prošle zime neobično rano otopio, a stvaranje novog leda tek treba započeti ove zime, već znatno kasnije nego u bilo kojem ranijem razdoblju.

S.F. / Ekovjesnik

  • Naslovna fotografija: © Markus Rex / Alfred-Wegener-Institut

 

VEZANE VIJESTI

Gubitkom šuma naš (jedini) planet se dodatno zagrijava

Šumski požari nam sigurno neće pomoći pri ublažavanju klimatskih promjena. Gubitak šuma će ih dodatno ubrzati i pogoršati, a loše upravljanje zelenim bogatstvima našu će budućnost na planetu učiniti daleko izazovnijom i nesigurnijom.

U Europi je 2020. godina bila najtoplija u povijesti mjerenja

Prošla je godina na globalnoj razini bila jedna od tri najtoplije te šesta u nizu izuzetno toplih godina koja je ujedno obilježila kraj dosad najtoplijeg desetljeća. Prema najnovijim podacima, posljednje petogodišnje prosječne temperature najviše su ikad zabilježene i to za 1,2 °C iznad prosjeka za razdoblje 1850.-1900., a koncentracije glavnih stakleničkih plinova (CO2 i CH4) nastavile su rasti te su dosegle najviše godišnje razine od 2003. godine od kada se provode satelitska promatranja.

Svijet je na rubu klimatskog ponora, porast temperature se nastavlja

Prošla je godina bila jedna od tri najtoplije u povijesti mjerenja, a obilježili su je ekstremni vremenski događaji koji su uz pandemiju COVID-19 utjecali na milijune ljudi, navodi se u izvješću u kojem glavni tajnik UN-a António Guterres upozorava da je svijet „na rubu ponora“.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER