Kako mikroplastika iz perilica rublja onečišćuje vodu Arktičkog oceana?

Pranje sintetičkih tkanina izazvalo je ogromno onečišćenje mikroplastikom koja prijeti cjelokupnom morskom životu

Nova istraživanja pokazuju kako je Arktik u potpunosti onečišćen golemom količinom mikrovlakana koja se ispuštaju iz perilica prilikom pranja odjeće od poliestera te najlonskih i akrilnih tkanina u zemljama Europe i Sjeverne Amerike

Mikroplastika je dosad najopsežnijom studijom pronađena u 96 od 97 uzoraka morske vode uzetih iz cijelog polarnog područja Arktika. Više od 92 posto pronađene mikroplastike bila su mikrovlakna, od kojih je 73 posto bilo izrađeno od poliestera te jednake širine i boja kao ona u odjeći. Većina uzoraka uzeta je s dubina od 3-8 metara ispod morske površine, u kojima se hrani velik broj morskih organizama.

Prema drugoj nedavnoj analizi procjenjuje se kako 3.500 tona plastičnih mikrovlakana godišnje dospijeva u mora ispuštanjem iz perilica rublja u SAD-u i Kanadi, dok računalno modeliranje sugerira da plastična mikrovlakna iz Ujedinjenog Kraljevstva na Arktik dospijevaju u roku od dvije godine.

Istraživači su plastična vlakna pronašli na Sjevernom polu, a s plastikom koja je nedavno otkrivena na Marijanskoj brazdi, najdubljoj Zemljinoj točki, i na vrhu Mount Everesta, jasno je da je čovječanstvo uspjelo onečistiti čitav planet. Poznato je da plastika može biti kobna za mnoge životinjske vrste koje je zamjenjuju za hranu, a u svoj je organizam konzumiranjem hrane i vode te udisanjem unose i ljudi, iako štetan utjecaj na ljudsko zdravlje još nije dovoljno istražen.

U Arktički ocean se iz Atlantika ulijeva mnogo više morske vode nego iz Tihog oceana, a novo istraživanje upravo je otkrilo znatno veće koncentracije mikrovlakana u Atlantiku, kao i dužih te manje razgrađenih vlakana.

„Vrlo je vjerojatno da tekstilna vlakna koja u Atlantik dospijevaju iz Europe i Sjeverne Amerike utječu na onečišćenje Arktičkog oceana“, rekao je Peter Ross, glavni autor studije iz kanadskog udruženja za zaštitu oceana Ocean Wise Conservation Association. „Ovim smo poliesterskim vlaknima u osnovi stvorili jedan veliki oblak širom svjetskih oceana. Arktik je zadnji u lancu onečišćenja koja dolaze s juga. Toksične kemijske tvari te živa i poliklorirani bifenili (PCB), dobro su poznati na Arktiku, što sigurno predstavlja razlog za veliku zabrinutost s obzirom da velik broj autohtonog stanovništva konzumira morsku hranu.“

Područje morske dubine od 3 do 8 metara „biološki je izuzetno važno zbog fitoplanktona, zooplanktona, malih i velikih riba, morskih ptica i sisavaca koji ovdje traže hranu“, kazao je Ross te dodao kako je opće poznato da plastika ubija velike životinje poput kornjača, albatrosa, tuljana i kitova, a „nemamo razloga misliti da su posljedice za manje životinje imalo drugačije.“

  • Ranijom studijom iz 2019. godine u arktičkom morskom ledu pronađen je cijeli niz čestica mikroplastike / Izvor: phys.org

Istraživanje pod nazivom „Pervasive distribution of polyester fibres in the Arctic Ocean is driven by Atlantic inputs“ objavljeno je u časopisu Nature Communications, a zasniva se na proučavanju 71 uzorka s površine oceana od Norveške do Sjevernog pola te Kanadskog arktičkog otočja. Dodatnih 26 uzoraka uzeto je na dubinama do 1.000 m u Beaufortovom moru smještenom sjeverno od kanadskog Sjeverozapadnog teritorija, Teritorija Yukon i Aljaske te zapadno od Kanadskog arktičkog otočja.

„Dominacija poliestera je očita, uz općenito naglašeno širenje sintetičkih vlakana u vodama Arktičkog oceana“, zaključili su istraživači koji su po kubnom metru vode u prosjeku pronašli 40 čestica mikroplastike. Također, ističe se kako vrsta plastike koja se nalazi na različitim dubinama oceana ovisi o gustoći plastike, uz polistiren koji najčešće pluta pri površini oceana, dok gusti PVC tone na njegovo dno. Osim toga, istraživači smatraju kako tek mali dio pronađenih vlakana potječe iz ribolovne opreme za čiju se proizvodnju koriste različite vrste plastike, a moguće je da su neka vlakna na Arktik dospjela nošena vjetrovima.

„Impresivno je koliko smo uzoraka pronašli u tako zabačenom kutku Zemlje“, rekao je Erik van Sebille sa Sveučilišta u Utrechtu. „Rezultati ponovno pokazuju da je plastika sada sveprisutna. Pitanje bi možda trebalo glasiti gdje još ne nalazimo plastiku? Onečišćenje plastikom predstavlja pravi zločin, no plastika je na Arktiku vjerojatno još štetnija nego bilo gdje drugdje na našem planetu jer predstavlja još jedan veliki okolišni problem povrh svih dramatičnih i opasnih klimatskih promjena koje regija i njezini ekosustavi proživljavaju.“

Peter Ross tvrdi kako bi pojedinci, proizvođači odjeće, tvrtke za pročišćavanje otpadnih voda i svjetske vlade mogli pomoći u zaustavljanju dotoka mikroplastike na Arktik. „Svi mi moramo odigrati svoju ulogu. Ne možemo okriviti isključivo tekstilnu industriju ili petrokemijske komplekse. Riječ je o tome da svi priznaju da mikroplastika nije nešto što želimo vidjeti u svjetskim oceanima.“

„Teško bismo mogli izaći vani bez odjeće, zar ne? Ali trebali bismo razmisliti o boljem tekstilu“, zaključuje van Sebille.

S.F. / Ekovjesnik

 

VEZANE VIJESTI

Imamo sve više dokaza o sveprisutnosti plastike

Najveća koncentracija mikroplastike nalazi se u dubinama između 180 i 610 metara, a maksimalna koncentracija iznosi 16 čestica po kubnom metru vode što je četiri čestice po kubnom metru više nego što je pronađeno u Velikom pacifičkom otoku smeća.

Mikroplastika prvi put pronađena u plućima živih ljudi

Sveprisutna mikroplastika prvi je put otkrivena duboko u plućima živih ljudi. Čestice su pronađene gotovo u svim analiziranim uzorcima, odnosno u uzorcima tkiva 11 od 13 pacijenata koji su bili podvrgnuti operacijama. Najčešće su pronađene čestice polipropilena (PP), koji se koristi u plastičnoj ambalaži za hranu, te polietilen tereftalata (PET), koji se koristi za izradu odjeće i boca.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER