U Europi siječanjske temperature blizu prosjeka
S početkom 2021. prešli smo na novo referentno razdoblje 1991.-2020.
Prvi mjesec 2021. godine šesti je najtopliji siječanj u povijesti mjerenja, a prema izmjerenim vrijednostima izjednačen je sa siječnjem 2018. godine. Prosječna temperatura u siječnju 2021. bila je za 0,24 °C viša u odnosu na prosjek novog referentnog razdoblja 1991.-2020., odnosno 0,43 °C u odnosu na prethodno razdoblje 1981.-2010.
Copernicusova služba za klimatske promjene (C3S) raspolaže podacima o klimi od 1855. godine te redovito objavljuje mjesečna izvješća o klimatskim promjenama kojima javnost obavještava o promjenama globalne temperature površinskog zraka, morskom ledenom pokrivaču i hidrološkim varijablama. Sva izvješća temelje se na računalno generiranim analizama pomoću milijardi mjerenja sa satelita, brodova, zrakoplova i meteoroloških stanica širom svijeta.
Kako se navodi u najnovijem priopćenju, prosječna temperatura za siječanj 2021. izjednačena je s vrijednostima izmjerenima u prvom mjesecu 2018. godine. Siječanjske temperature nisu previše odstupale od prosjeka, ali to je ipak vrijedilo samo za europski kontinent. U dijelovima Sjeverne Amerike i Grenlanda te području Arktičkog oceana izmjerene temperature bile su znatno više od prosjeka, dok su u području Sibira vladali znatno hladniji vremenski uvjeti. Na Arktiku je opseg morskog leda bio četiri posto ispod prosjeka, u skladu s vrijednostima koje se često bilježe u ovo doba godine od 2010. godine, dok je na Antarktici bio 13 % ispod prosjeka, čime je nastavljen niz negativnih anomalija uočenih svakog siječnja od 2016. godine.
U cijeloj Europi zabilježene su temperature u granicama prosjeka za referentno razdoblje 1991.-2020., s neznatno nižim temperaturama na zapadu i sjeveru, posebno nad južnom Norveškom i središnjom Švedskom, te višim na jugoistoku Europe. Većina zapadne Europe imala je u siječnju pretežno vlažnije uvjete, dok je Španjolsku zahvatila oluja Filomena s jakim snježnim oborinama u središnjem dijelu zemlje.
Prijelaz na novo referentno razdoblje 1991.-2020.
C3S je slijedio preporuku Svjetske meteorološke organizacije (WMO) da za izračunavanje klimatoloških prosjeka koristi najnovije 30-godišnje razdoblje, čime je u siječnju 2021. obilježen prijelaz na korištenje nove klimatske normale, odnosno novog referentnog razdoblja od 1991.-2020. godine. Međutim, C3S će radi osiguranja transparentnosti svojih podataka i ubuduće koristiti usporedbu s prethodnim referentnim razdobljem od 1981. - 2010.
Ova promjena ipak ne utječe na apsolutne temperaturne ljestvice pa je najtopliji siječanj u povijesti mjerenja još uvijek onaj iz 2020. godine, dok je ovogodišnji bio za 0,24 °C topliji u odnosu na referentno razdoblje 1991.-2020., odnosno 0,43 °C u odnosu na prethodno razdoblje 1981.-2010.
Također, promjena referentnog razdoblja ne utječe na razliku u odnosu na referentnu vrijednost na temelju koje je utvrđen cilj Pariškog klimatskog sporazuma da se porast globalne temperature ograniči na 1,5 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje.
U skladu s općim trendom rasta globalnih temperatura uslijed globalnog zatopljenja, novo je referentno razdoblje 1991.-2020. toplije od 1981.-2010. za većinu mjeseci i regija. To znači da će u vremenskim serijama prijelaz s ispodprosječnih na natprosječne vrijednosti za novo referentno razdoblje ipak dogoditi kasnije, ali i da će karte anomalija općenito prikazivati više regija s ispodprosječnim anomalijama i manjim natprosječnim anomalijama. Međutim, kako su razlike između razdoblja male u usporedbi s regionalnom varijabilnošću, te razlike nisu odmah očite na mjesečnim kartama anomalija.
- Karte svijeta i Europe koje ilustriraju razlike između dva referentna razdoblja za siječanjske temperature zraka. Crvenom bojom označene su regije u kojima su temperature više u novom referentnom razdoblju 1991.-2020. u odnosu na 1981.-2010. prema podacima ERA5. / Izvor: Copernicus Climate Change Service/ECMWF
„Razlika između ta dva vremenska razdoblja uglavnom proizlazi iz kombinacije mogućih trendova koji se odnose na klimatske promjene i klimatsku varijabilnost u različitim vremenskim razmjerima, uključujući kratkotrajne pokretače, poput vulkanskih erupcija i ponavljajućih epizodnih klimatskih događaja poput El Niña i La Niñe”, objašnjava Freja Vamborg, viša znanstvenica u Službi za klimatske promjene. „Kako bismo osigurali transparentnost korištenja naših podataka, naša glavna otkrića, kao i grafiku i temeljne podatke prilagodit ćemo u odnosu na staro i novo referentno razdoblje tijekom prijelazne faze od najmanje četiri mjeseca.“
S.F. / Ekovjesnik