Gorivo od perja peradi
Znanstvenici iz Nevade (SAD) stvorili su novu i ekološki prihvatljivu tehnologiju za proizvodnju biodizelskog goriva iz tzv. „pilećeg pernatog obroka“.
Uzmemo li u obzir količinu pernatog brašna koje peradarska industrija generira svake godine, može se zaključiti kako se od njega godišnje može proizvesti oko 580 milijuna litara biodizela u SAD-u i još oko 2.5 milijarde litara širom svijeta.
Zbog velike svjetske potražnje za peradarskim proizvodima, godišnje se proizvede oko 5 milijuna tona otpadnih sirovina iz industrije peradi. Perje se kao otpadna sirovina iz peradarske industrije ne može koristiti za punjenje jastuka, već se uglavnom koristi kao dodatak životinjskoj ishrani.
Znanstvenici iz Nevade (SAD) stvorili su novu i ekološki prihvatljivu tehnologiju za proizvodnju biodizelskog goriva iz tzv. „pilećeg pernatog obroka“. Profesor Manoranjan Mano Misra i članovi njegovog tima na Sveučilištu u Nevadi otkrili su kako se pileći pernati obrok sastoji od prerađenih pilećih pera, krvi i unutarnjih organa.
Pileći pernati obrok se parom obrađuje na visokim temperaturama, a služi kao hrana za životinje i kao gnojivo te ima visok postotak proteina i dušika. Istraživači su obratili pažnju na sadržaj masnoće od 12% te su došli do zaključka kako pernati obrok ima potencijal kao alternativna, neprehrambena sirovina za proizvodnju biogoriva. Ekstrahirali su masnoću iz pilećeg pernatog obroka kipućom vodom te obradili u biodizel. Još jedna prednost ekstrakcije masnoća kod pernatih obroka je da ona pruža i višu razinu hranjivosti za životinje i bolji izvor dušika za primjenu kao gnojivo.
Ukoliko uzmemo u obzir količinu pernatog brašna koje peradarska industrija generira svake godine, može se zaključiti kako se od njega godišnje može proizvesti oko 580 milijuna litara biodizela u SAD-u i još oko 2.5 milijarde litara širom svijeta.
Prof. Misra je ravnatelj Centra za obnovljive izvore energije pri Sveučilištu u Nevadi gdje je do sada objavio više od 180 radova na području istraživanja materijala, nanotehnologije i ekološkog i mineralnog procesnog inženjerstva. Također je objavio 10 patenata, a još 12 ih je u procesu patentiranja.
Drugo istraživanje se radi s pilećim perjem koje sadrži jače i više apsorbirajuće keratinsko vlakno od drveta. Profesor Richard P. Wool iz Odjela za kemijsko inženjerstvo Sveučilišta u Delawareu (SAD), pokušava karbonizirati pileće perje, koje je vrlo slično ugljikovim nanocjevčicama te se može koristiti za pohranu vodika kod vozila na vodikov pogon s obzirom na veliku težinsku prednost u odnosu na metalne hidride.
Vanjski student u projektu Erman Senöz objasnio je primjenu procesa pirolize tijekom kojeg se promjenjivala vrlo visoka temperatura bez izgaranja u odsutnosti kisika. Na taj način su dobivena vlakna koja su mikroporozna, vrlo tanka i šuplja poput ugljikovih nanocjevčica. Njihovo formiranje počinje na 350 stupnjeva Celzijusa, a iznad 500 stupnjeva Celzijusa se raspadaju te je potrebno pronaći odgovarajuću temperaturu.
Još jedna prednost ovog procesa što nema nedostatka hrane za piletinu, jer se vlakno uzima iz središnjeg dijela, dok se ostali dijelovi perja ostavljaju dostupnim stočnoj hrani. Vlakna od perja su prilično jeftina, a ekvivalentni „spremnik za plin“ stoji oko 200 USD.