„Reciklabilni“ proizvodi najčešće se ne recikliraju!
Prema procjenama Eurostata, u Europskoj uniji je u 2018. godini reciklirano 41,5 % otpadne plastične ambalaže
Većina plastične ambalaže danas se ne reciklira niti se može reciklirati, a kemijska reciklaža ugrožava stvarnu mogućnost recikliranja plastike i sprječava napore za postupno ukidanje teško reciklabilne plastike, ističe Zero Waste Europe.
Iako se u EU-u reciklira oko 40 % plastične ambalaže, procjenjuje se kako učinkovita stopa recikliranja, odnosno stopa supstitucije reciklirane plastike ili sposobnost zamjene proizvodnje „djevičanske“ plastike, iznosi svega 10-15 %. Nadalje, procjenjuje se kako se u gospodarstvu zadržava samo pet posto vrijednosti plastičnog ambalažnog materijala, dok se trećina plastične ambalaže namijenjene recikliranju otprema izvan teritorija EU-a, gdje ne postoji garancija njenog sigurnog i učinkovitog recikliranja. Istodobno, na tržištu se plasira sve više plastičnih proizvoda uz obmanjujuće tvrdnje o mogućnostima njihovog recikliranja, ističe Zero Waste Europe.
Proizvodnja plastike je od sredine 20. stoljeća znatno nadmašila bilo koji drugi proizvedeni materijal, što je rezultiralo ogromnim povećanjem plastičnog otpada. 1950. godine globalna proizvodnja plastike iznosila je svega 1,5 milijuna metričkih tona, dok je u 2018. godini proizvedeno nevjerojatnih 359 milijuna metričkih tona, od čega je 61,8 milijuna metričkih tona proizvedeno u Europi. Najveći dio potražnje za plastikom u Europi odnosi se na ambalažu.
Najveći dio dosad proizvedene plastike završio je na odlagalištima otpada, dok je svega devet posto reciklirano, a 12 posto spaljeno. Jednokratna plastika danas čini većinu otpada u svjetskim morima i oceanima, a opće je poznato kako se procjenjuje da će do 2050. u njima biti više plastike nego ribe.
Učinkovito konvencionalno recikliranje plastike izuzetno je teško i skupo, a s obzirom na izuzetno male količine dosad reciklirane plastike izlaz je u poticanju ponovne uporabe i sprječavanju zamjene jednokratnih plastičnih proizvoda drugim jednokratnim proizvodima. Ta potreba ističe se i Direktivom (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, kojom se želi spriječiti i smanjiti utjecaj određenih plastičnih proizvoda na okoliš, ali i na zdravlje ljudi te promicati prelazak na kružno gospodarstvo s inovativnim i održivim poslovnim modelima, proizvodima i materijalima kako bi se doprinijelo učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.
Zero Waste Europe podsjeća kako se EU postupno okreće od spaljivanja otpada i njegove pretvorbe u energiju (eng. Waste-To-Energy / WTE) te ga isključuje iz financijskih potpora zajedno s velikim europskim financijskim institucijama. Usvajanjem ambicioznih ciljeva poput postizanja smanjenja emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. i klimatske neutralnosti do 2050. godine, kao i ciljevima sprečavanja nastanka otpada i gospodarenja otpadom navedenima u novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo, jasno je da su nam potrebne brze i snažne promjene.
Pritom se također ističe kako kemijska reciklaža kao alternativa konvencionalnom recikliranju sprječava napore za postupno ukidanje teško reciklirane plastike. Kako bismo uistinu promicali pomak prema uvođenju načela kružnog gospodarstva proizvode je potrebno dizajnirati održivim i učinkovitim metodama s niskim udjelom ugljika.
„Većina plastične ambalaže danas se ne reciklira niti se može reciklirati, a kemijska reciklaža ugrožava stvarnu mogućnost recikliranja plastike i sprječava napore za postupno ukidanje teško reciklabilne plastike“, ističe Zero Waste Europe.
U tu svrhu, Zero Waste Europe, ECOS (Environmental Coalition on Standards) i Rethink Plastic Alliance izradili su dokument pod nazivom „Designing for real recycling, not plastic lock-in“ u kojem iznose preporuke za sprječavanje daljnjeg plastičnog onečišćenja. Dokument je dostupan na engleskom jeziku i možete ga preuzeti putem sljedeće poveznice.
S.F. / Ekovjesnik