Što je potrebno za recikliranje fleksibilne plastike?
Fleksibilna plastika posvuda je oko nas i omogućuje sve, od duljeg roka trajanja hrane do učinkovitije dostave u e-trgovini
Fleksibilna plastična ambalaža danas čini više od polovice tržišta plastične ambalaže, ali njezino recikliranje i dalje je iznimno zahtjevno. Novo izvješće organizacije Alliance to End Plastic Waste analizira tehničke, ekonomske i infrastrukturne prepreke te predlaže put prema održivim rješenjima.
Prođete li bilo kojim supermarketom, vidjet ćete je posvuda: vrećice za čips, ambalažu za gotova jela, omote za voće i povrće, termoskupljajuće folije za pojedinačna ili zbirna pakiranja proizvoda. Fleksibilna plastična ambalaža postala je neizostavna u svakoj suvremenoj trgovini, tiho omogućujući sve, od duljeg očuvanja svježine hrane do učinkovitog pakiranja u e-trgovini. Međutim, upravo ta sveprisutnost predstavlja jedan od najvećih izazova za sektor gospodarenja otpadom.
Prema novom izvješću organizacije Alliance to End Plastic Waste, fleksibilna plastika danas čini više od 50 posto ukupnog tržišta plastične ambalaže, a očekuje se da će taj udio i dalje rasti. Problem je u tome što je, unatoč velikom napretku u recikliranju krute plastike poput boca i spremnika, fleksibilnu ambalažu i dalje teško obrađivati u velikim količinama.
-
Alliance to End Plastic Waste: The Challenges and Solutions for Flexible Plastic Packaging Waste: Insights for Europe and North America
Četiri ključna razloga problema
U izvješću se navode četiri ključna razloga zbog kojih je fleksibilna plastična ambalaža posebno problematična za reciklažnu industriju.
U središtu problema je složenost materijala. Za razliku od jednostavne PET boce, fleksibilna ambalaža često je višeslojna i izrađena od različitih polimera (PE, PP, PET, PA ili EVOH), uz dodatak boja, ljepila i barijernih premaza, primjerice aluminija. Takve kombinacije omogućuju iznimna funkcionalna svojstva, ali stvaraju velike poteškoće za mehaničko i kemijsko recikliranje.
Plastične folije su namjerno tanke i lagane, što smanjuje potrošnju materijala i ugljični otisak, ali stvara probleme u postrojenjima za obradu otpada pa prednost male mase postaje nedostatak u obradi. Lako se raznose, zapliću, lijepe za drugi otpad i posebno se teško odvajaju od papira i kartona kada su mokre.
Visoki zahtjevi kvalitete dodatna su prepreka. Suvremena proizvodnja folija zahtijeva iznimno kvalitetnu i ujednačenu sirovinu. Kada se materijal razvlači u folije debljine oko 20 mikrometara, svaka i najmanja nepravilnost može ugroziti čvrstoću, izgled ili uzrokovati skupe zastoje u proizvodnji.
Naposljetku, djevičanska plastika proizvodi se u velikim količinama i uz niske troškove petrokemijskih sirovina, dok je recikliranje fleksibilne plastike još uvijek fragmentirano i skupo što ne ide u prilog recikliranju. Reciklirani materijali teško konkuriraju na tržištu, što dodatno ograničava ulaganja i razvoj kapaciteta.
Nisu sve tehnologije recikliranja jednake
Jedan od važnih zaključaka izvješća jest da različiti pristupi recikliranju odgovaraju različitim okolnostima i da ne postoji jedinstveno rješenje.
Osnovno mehaničko recikliranje dobro funkcionira za izradu proizvoda poput plastičnih greda ili ploča, ali tržište takvih trajnih proizvoda relativno je malo i niske vrijednosti te se brzo zasićuje.
Napredno mehaničko recikliranje i tehnologije otapanja mogu omogućiti zatvoreni krug, odnosno pretvaranje fleksibilne ambalaže ponovno u foliju, ali samo uz vrlo homogen ulazni materijal. To zahtijeva dodatno sortiranje, logistiku i kapitalno te energetski zahtjevnije procese.
Kemijsko recikliranje nudi najjasniji put do kvalitete usporedive s djevičanskim polimerom, posebno za ambalažu u dodiru s hranom. Ipak, suočava se s višim troškovima proizvodnje i regulatornim neizvjesnostima. Kako tehnologija napreduje, ipak se očekuje smanjenje tih razlika.
- © Resource Boy - Pexels
Ključna uloga sekundarnog sortiranja
Možda najkonkretniji prijedlog izvješća odnosi se na potrebu za posebnim postrojenjima za oporabu plastike koja bi sortirnice povezivala s postrojenjima za recikliranje.
Klasična postrojenja za sortiranje usmjerena su na velike količine i materijale veće vrijednosti, poput papira i kartona. Fleksibilna plastika, zbog niske vrijednosti, često im nije zanimljiva, a reciklažna industrija zahtijeva znatno homogeniji ulazni materijal.
Organizacija Alliance to End Plastic Waste stoga predlaže prikupljanje miješanog plastičnog otpada iz više postrojenja i njegovo slanje u velika specijalizirana postrojenja kapaciteta najmanje 100 000 tona godišnje. Ta bi postrojenja koristila napredne tehnologije sortiranja, uključujući digitalne oznake i prepoznavanje uz pomoć umjetne inteligencije, kako bi osigurala kvalitetan i cjenovno prihvatljiv ulazni materijal za reciklažu. Takva infrastruktura sekundarnog sortiranja mogla bi biti ključna karika koja će omogućiti funkcioniranje cijelog sustava.
Sama tehnologija neće riješiti problem
U izvješću se navodi i pet ključnih preduvjeta za razvoj održivog sustava recikliranja fleksibilne plastike, a to su infrastruktura za odvojeno prikupljanje i sortiranje, potražnja za recikliranim materijalom, primjerice kroz obvezne udjele ili ekološki diferencirane naknade, stabilni regulatorni okviri i financijska potpora ulaganjima, dizajn ambalaže prilagođen recikliranju prema usklađenim smjernicama te sustav naknada koji nagrađuje reciklabilne i troškovno učinkovite proizvode.
Kako ističe Jacob Duer, predsjednik i glavni izvršni direktor organizacije Alliance to End Plastic Waste, kružno gospodarstvo za fleksibilnu plastiku složen je, ali ostvariv cilj. „Rješenja za poboljšanje gospodarenja plastičnim otpadom već postoje, a uz djelovanje industrije i regulatorni zamah moguće je u relativno kratkom roku povećati stopu i kvalitetu recikliranja fleksibilnih plastičnih folija“, zaključuje Duer.
Stjepan Felber | Ekovjesnik