Do kraja stoljeća azijski ledenjaci mogli bi izgubiti trećinu svoje mase
Planinski vrhovi u Aziji sadrže najveću količinu smrznute vode izvan polova i od velikog su značaja za velike rijeke
Prema najnovijim istraživanjima, ledenjaci u Aziji će do kraja stoljeća izgubiti najmanje trećinu svoje mase, uz strašne posljedice za milijune ljudi koji se na njih oslanjaju kao izvor pitke vode.
Prema najnovijim istraživanjima, ledenjaci u Aziji će do kraja stoljeća izgubiti najmanje trećinu svoje mase, uz strašne posljedice za milijune ljudi koji se na njih oslanjaju kao izvor pitke vode. Ovaj scenarij se predviđa čak i u slučaju da se globalno zagrijavanje zadrži ispod 1,5 stupnjeva Celzija u odnosu na predindustrijske razine. Istraživanje je objavljeno dana 14. rujna u časopisu Nature i otkriva kako ledenjaci na Tibetanskoj visoravni imaju višu razinu zagrijavanja od globalnog prosjeka.
„Krajnje je neophodno postići cilj zadržavanja globalnog zagrijavanja ispod 1,5 stupnjeva Celzija“, kažu istraživači, „no čak i u tom najboljem slučaju, do kraja stojeća ćemo na planinskim vrhovima Azije izgubiti 36 posto ledene mase. Odstupanja iznose plus ili minus 7 posto.“
Modeli studije predviđaju kako ledenjaci mogu izgubiti polovicu ili 49-51 posto svoje mase, ukoliko temperature porastu do 3,5-4 stupnjeva Celzija ili čak 65 posto uz porast od 6 stupnjeva Celzija do 2100. godine. Azijski ledenjaci na Tibetanskoj visoravni sadrže najveću koncentraciju smrznute vode izvan polova, od velikog su značaja za mnoge velike rijeke poput Gangesa, Inda i Brahmaputre i opskrbljuju pitkom vodom i vodom za navodnjavanje milijune stanovnika ovog dijela svijeta.
Gotovo 200 zemalja svijeta usvojilo je Pariški sporazum o klimatskim promjenama 2015. godine, kojim je postavljan cilj ograničavanja globalnog zagrijavanja na razinu „daleko ispod“ 2 stupnja Celzija i postizanja nižeg porasta od 1,5 stupnjeva Celzija.
Prema znanstvenicima, Zemljina površina je već zagrijana za oko 1 stupanj Celzijev, a najcrnji scenariji predviđaju značajan porast razine mora, jačanje uragana, češća i duža razdoblja suša i poplava, gubitak vrsta i širenje bolesti.
Ovo istraživanje potvrđuje kako ledenjaci na Tibetanskoj visoravni imaju višu razinu zagrijavanja od globalnog prosjeka. Globalni porast temperature od 1,5 stupnjeva Celzija djelovao bi na prosječno povećanje temperature u regiji za oko 2,1 stupnja. No, s razlikama između pojedinih planinskih lanaca, cijela regija će se zagrijati za više od 1,5 stupnjeva. Na planini Hindukuš predviđa se porast za oko 2,3 stupnja C, a na istočnom dijelu Himalaja za 1,9 stupnjeva C.
„Ukoliko se temperature stabiliziraju na trenutnoj razini, gubljenje mase azijskih ledenjaka nastavit će se i u nastupajućim desetljećima“, dodaju istraživači. „Smanjenje globalnog zagrijavanja od presudnog je značaja za opstanak ledenjaka.“
Južna Azija i Kina ovise o otopljenoj vodi iz himalajskih ledenjaka koja im je neophodna za pitku vodu, proizvodnju električne energije i navodnjavanje.
Istodobno, zemlje regije su također pogođene sve intenzivnijim poplavama izazvanim ubrzanim otapanjem ledenjaka, u kombinaciji s obilnim kišama i „super olujama“ potaknutim globalnim zagrijavanjem.
Ranije istraživanje, objavljeno u časopisu Nature Climate Change u mjesecu srpnju 2017. godine, tvrdi kako imamo svega 5 posto šanse za održavanje globalnog zatopljenja ispod 2 stupnja Celzija, dok za 1,5 stupnjeva šansa iznosi oko 1%. Temeljem trenutnih trendova, neki su stručnjaci skloniji vjerovanju kako će porast globalnih temperatura iznostiti oko 3 stupnja Celzija.