Znaci izumiranja pojavljuju se i stotinama tisuća godina unaprijed
Isti znaci upozorenja masovnog izumiranja prije 250 milijuna godina i danas
Njemački istraživački tim dokazao je da se masovno izumiranje može predvidjeti stotinama tisuća godina unaprijed istražujući posljednji takav događaj na prijelazu iz perma u trijas. Danas je čovjek jedan od najvećih uzročnika izumiranja vrsta, no ono je i posljedica velikih klimatskih promjena koje već osjećamo.
Masovno izumiranje ne dolazi iz vedra neba. Novo istraživanje nam dokazuje kako je novo upravo na pomolu.
Suprotno prijašnjim pretpostavkama, znanstvenici su istraživanjem objavljenom u časopisu Geology ustanovili da su postojali rani znakovi najvećeg izumiranja u povijesti. Sada znamo koji su to znakovi bili i postoje zabrinjavajuće poveznice s pojavama koje danas uočavamo.
Takvi događaji nisu neuobičajeni u povijesnim zapisima, pa tako i činjenica da Zemlja vrvi životom upućuje na to da takvi događaji ipak ne brišu život s lica Zemlje u potpunosti.
Masovna izumiranja, međutim, svakako mijenjaju smjer razvoja života na Zemlji. Na primjer, da nije došlo do izumiranja dinosaura, uspon sisavaca, pa tako i ljudi, možda se nikada ne bi dogodio.
Veliko izumiranje
Posljednje poznato masovno izumiranje je permsko-trijasko izumiranje, poznato i kao Veliko izumiranje – najveće masovno izumiranje u povijesti života na Zemlji, koje se dogodilo prije približno 252 milijuna godina te je označilo kraj perma i početak trijasa. Tada je uništeno zapanjujućih 96 posto morskog života i do 70 posto života na kopnu.
Pretpostavlja se da je uzrok tome bila masovna vulkanska aktivnost u Sibiru, koja je uvelike utjecala na promjenu u atmosferi u cijelome svijetu i dovela do uništenja mnogih ekosustava – djelomično, pretpostavlja se, pod utjecajem vulkanske aktivnosti na ozonski sloj stanjujući ga i tako remeteći životni ciklus biljaka.
Posljednjih dvadesetak godina prihvaćena je ideja kako se izumiranje odvilo iznenada i bez upozorenja. Jednog dana sve je bilo u redu, a već sljedećega dogodio se kaos.
No prema istraživačkom timu sa Sveučilišta Friedrich-Alexander u Erlangen-Nürnbergu (FAU) i Prirodoslovnog muzeja u Njemačkoj, ta pretpostavka nije točna. Ispitivajući do sada neistražene fosile u Iranu, otkrili su znakove upozorenja i do 700.000 godina prije nego što se odvio sam događaj.
Otkrili su da je nekoliko vrsta ammonoidae – morskih mekušaca, također poznatih pod nazivom amoniti, izumrlo u tom razdoblju te da su vrste koje su preživjele rasle znatno manje i manje kompleksno.
Postojali su također i drugi znakovi koji su i danas vidljivi i pomalo zapanjujući
„Postoji mnoštvo dokaza o globalnom zatopljenju, zakiseljavanju oceana i manjku kisika“, tvrdi Wolfgang Kießling, glavni autor istraživanja s FAU.
„Ono što se danas razlikuje od događaja u prošlosti je razmjer ovih pojava. Na primjer, sadašnji porast u temperaturi značajno je manji nego onaj prije 250 milijuna godina.“
Postoje i druga istraživanja koja predlažu napredovanje prema permsko-trijaskom izumiranju. U analizi geokemijskih zabilješki dokument iz 2015. otkriva da je postojalo progresivno pogoršanje stanja okoliša koje je vodilo ka samome događaju. Još jedan dokument iz iste godine otkriva visoke razine aktivnosti magme prije, za vrijeme i nakon događaja.
Drugi su istraživači otkrili da se u posljednjih milijun godina razdoblja perma veličina tijela ramenonožaca na kopnu smanjila; nadalje, morskim praživotinjama pod imenom radiolarije, također se smanjivala veličina tijela.
Postoje dokazi da se morske životinje i danas smanjuju. Prošle godine, istraživači su otkrili da se veličina atlantske velike haringe smanjila za 15 posto u posljednjih 65 godina što bi mogla biti posljedica klimatskih promjena.
Otkrića istraživačkog tima prilažu se sve većem broju dokaza i zboru znanstvenika koji upozoravaju da smo na rubu šestog Zemljinog masovnog izumiranja.
„Povećana stopa izumiranja u svim staništima koja trenutno promatramo može se pripisati izravnom utjecaju ljudi, kao što je uništavanje staništa, pretjeran izlov ribe i onečišćenje“, kaže Kießling.
„Međutim, smanjivanje životinjskih vrsta, osobito u oceanima, može se vrlo jasno pripisati klimatskim promjenama, a te bismo znakove trebali ozbiljno shvatiti“, uvjerava Kießling.
Anamarija Beljan / Ekovjesnik