Čista energija je od vitalne važnosti, ali još uvijek nije dovoljna
San o negativnim emisijama postaje sve vjerojatniji
Postoje određeni problemi koje čiste energije vjetra i Sunca ipak ne mogu u potpunosti riješiti. Živimo u razdoblju razvitka tehnologija negativnih emisija i moramo otvoreno razmišljati o svim mogućnostima izbora, a dvije nove studije daju nam moguća rješenja budućih izazova.
Napajanje čistom energijom bez uporabe fosilnih goriva je nužnost ukoliko se žele obuzdati emisije ugljičnog dioksida i porast temperatura na ne više od 1,5° C do kraja ovoga stoljeća u odnosu na predindustrijsko vrijeme, no taj put neće biti ni lagan ni jednostavan.
Nova studija koju je proveo tim stručnjaka predvođen Stevenom Davisom sa Sveučilišta Kalifornija Irvine i Kenom Caldeirom s Instituta Carnegie, ukazuje na probleme koji nas očekuju pri osiguravanju čelika i cementa za buduće potrebe građevinske industrije, kao i prijevoza teških tereta na velikim udaljenostima.
Zračni prijevoz putnika i tereta čini 6 % svih emisija ugljičnog dioksida koje dodatno ubrzavaju globalno zatopljenje, dok industrija cementa i čelika godišnje otpušta i do 1,7 milijardi tona stakleničkih plinova.
Električnih automobila bit će zasigurno sve više, no za prijevoz teških tereta će i dalje biti potrebni tegljači koji će ih prevoziti na udaljenostima i do 1.000 kilometara. Nažalost, za velik dio prijevoza tereta još uvijek i još dugo neće biti prave zamjene za korištenje fosilnih goriva.
Druga pak studija potvrđuje da ljudi već raspolažu znanjem potrebnim za hvatanje ugljičnog dioksida i njegovo korištenje s vodikom iz vode za proizvodnju visoko kvalitetnog tekućeg goriva. Ove nove tehnologije su još uvijek u laboratorijskoj fazi, a njihov uspjeh ovisi o tome može li se njihova široka primjena i prelazak na industrijsku razinu osigurati uz dovoljno niske troškove proizvodnje.
Obje studije sagledavaju navedene probleme u široj perspektivi, a istraživači su već više puta u teoriji dokazali kako bi obnovljivi izvori energije do sredine ovog stoljeća mogli omogućiti 100-postotno napajanje električnom energijom. Međutim, time još uvijek ne bismo zaustavili sve emisije ugljičnog dioksida.
Krajem lipnja ove godine američki su znanstvenici u časopisu Science izvijestili kako nam tek slijedi rješavanje problema velikih uzročnika globalnog zatopljenja, a kao glavne „krivce“ navode zračni prijevoz putnika i tereta, cestovni i pomorski prijevoz tereta te industriju čelika i cementa.
Također razmatraju niz novih mogućnosti koje se najavljuju iz svjetskih laboratorija, uključujući i obnovljivo mlazno gorivo, a njihov glavni cilj je poticanje kreativnih rješenja i ostvarenje koncepta održivog razvoja kao mogućeg rješenja globalnih problema.
Oblikovanje budućnosti
„Zračni, cestovni i pomorski prijevoz, kao i industrija čelika i cementa najveći su onečišćivači i zajedno čine značajan dio globalnih emisija. Kako bi se ovaj problem učinkovito riješio, morat ćemo razviti nove procese i sustave, što će zahtijevati kako razvoj novih tehnologija, tako i koordinaciju i integraciju u svim industrijama“, rekao je Ken Caldeira iz Instituta Carnegie.
„Infrastruktura koju danas gradimo oblikovat će našu budućnost. Postižemo ogroman napredak na području solarne energije i električnih vozila, ali također moramo početi rješavati i teže sektore“, istaknuo je koautor studije Steve Davis sa Sveučilišta Kalifornija Irvine.
Drugi američki istraživački tim objavio je svoju studiju u časopisu Nature Climate Change i predstavio jedan posve novi termin – elektro-geokemija. Autori studije tvrde kako i biogoriva koja se temelje na etanolu mogu biti pouzdan izvor energije, a za to već imaju osigurana i velika ulaganja investitora.
Postoji još jedno rješenje koje se još uvijek testira, a to je hvatanje ugljičnog dioksida iz ispušnih plinova biogoriva i njegovo pohranjivanje pod zemlju kako bi se onemogućio njegov ulazak u atmosferu.
Nova moguća goriva
Greg Rau sa Sveučilišta Kalifornija Santa Cruz sa svojim suradnicima nudi još jedno rješenje. Naime, elektrolizom slane vode mogu se proizvesti vodik i kisik, a reakcije između lako dobivenih minerala mogu rezultirati otopinom koja apsorbira ugljični dioksid iz atmosfere i pretvara ga u karbonat koji bi mogao ostati u moru i smanjiti zakiseljavanje oceana.
Vodik se kao gorivo već koristi za pogon automobila, a kemičarima bi mogao poslužiti i za proizvodnju drugih goriva što bi na kraju rezultiralo smanjenjem ugljičnog dioksida u atmosferi. San o negativnim emisijama tako postaje sve vjerojatniji.
Nova istraživanja i nove elektro-geokemijske metode mogla bi nam omogućiti pedeset puta više energije i smanjenje emisija ugljičnog dioksida od zasad ipak nesigurnog pristupa koji uključuje korištenje velikih površina tla, biogoriva i hvatanje ugljika. No, ove nove metode su još uvijek u ranoj fazi istraživanja.
„Živimo u razdoblju razvitka tehnologija negativnih emisija i moramo otvoreno razmišljati o svim mogućnostima izbora koje bi mogle nastati“, kaže dr. Rau. „Također trebamo i nove zakone koja će poticati razvoj novih tehnologija.“
S.F. / Ekovjesnik