Proizvođači etanola u SAD-u mogli bi novčano profitirati i pritom spašavati Zemlju
Hvatanje i pohranjivanje ugljika pod zemljom kao jedan od načina rješavanja CO2 iz atmosfere
SAD godišnje proizvede 16 milijardi galona etanola i sav CO2 nastao u tom procesu otpušta u atmosferu. Financijskim poticajima dodijeljenima pogonima za poizvodnju biogoriva u SAD-u potaknulo bi se proizvođače da taj CO2 uhvate i smanje njegovu emisiju za 1%.
Tehnologija za uklanjanje ugljika (još) je nerazvijena i skupa
Iako se smatra ključnim za izbjegavanje globalnog zatopljenja, znanstvenici su preispitivali izvedivost hvatanja ugljika – uklanjanje ugljikova dioksida iz atmosfere i pohranjivanja istoga pod zemljom, proces također poznat kao negativna emisija.
„Ne postoji nikakav scenarij koji ide u skladu sa željenim klimatskim ostvarenjima bez negativne emisije“, tvrdi Katharine Mach, znanstvena savjetnica na Sveučilištu Stanford, School of Earth, Energy and Environmental Sciences. „Ali većina tehnologije za uklanjanje ugljika je nedovoljno razvijena, uglavnom nedostupna ili skupa.“
Studija objavljena na Proceedings of the National Academy of Sciences prolazi niz opcija za uklanjanje ugljikova dioksida iz atmosfere u Sjedinjenim Američkim Državama i pronalazi načine koji nisu jedino komercijalno ostvarivi s već postojećom tehnologijom, već su i profitabilni.
Biljke koje apsorbiraju CO2
Opcija koja se najviše razmatra kao prvi korak u hvatanju ugljika uključuje uzgajanje biljaka koje apsorbiraju CO2. Plan bi uključivao obradu tih biljaka za dobivanje energije te hvatanje i pohranjivanje preostalog emitiranog CO2 iz tog procesa proizvodnje energije.
Iako se čini jednostavno, istraživači još uvijek nisu u potpunosti razvili ovu tehnologiju zvanu bioenergija s hvatanjem i sekvestracijom ugljika (bioenergy with carbon capture and sequestration, BECCS), a mnoga područja nemaju zemjište pogodno za pohranu CO2.
Štoviše, bit će potrebno izgraditi cjevovod koji će prenositi CO2 od bioenergetskih postrojenja do područja namijenjenih za pohranu. Također se podiže pitanje koje globalne razmjere će BECCS poprimiti i kako će konkurirati biljkama uzgojenima za proizvodnju hrane ili utjecati na ekosustav i bioraznolikost.
Međutim, jedan tip BECCS tehnologije mogao bi neposredno koristiti američkim proizvođačima etanola, zaključuju istraživači. Štoviše, uzevši u obzir trenutne i buduće financijske poticaje, taj pristup bi se mogao pokazati profitabilnim.
Financijski poticaji
„Uzveši u obzir porezne olakšice za CCS i buduće financijske poticaje od Strategije niskougljičnog razvoja, shvatili smo da je CCS neiskorištena financijska prilika za proizvođače etanola diljem SAD-a“, izjavio je glavni autor studije Daniel Sanchez, znanstveni suradnik na Institutu za znanost Carnegie.
SAD, s proizvodnjom od 15,8 milijardi galona etanola u 2017. godini, nosi titulu najvećeg svjetskog proizvođača etanola. Etanol se proizvodi fermentacijom biomase poput kukuruza, čime se stvara C02 visoke čistoće kao nusproizvod koji se lakše i jeftinije može uhvatiti, komprimirati i pohraniti pod zemlju, nego što je slučaj kod drugih izvora emisije CO2. Trenutno, prizvođači etanola naveliko otpuštaju CO2, nastao u procesu proizvodnje etanola, u atmosferu.
„Negativne emisije u biorafinerijama su komercijalno pristupačne i jeftine. One daju dobar poticaj za razvijanje budućih BECCS tehnologija“, tvrdi Mach.
Istraživači procjenjuju da bi se 60 % emisije CO2 godišnje proizvodnje etanola iz 216 postrojenja za proizvodnju biogoriva (što čini oko 1 % ukupne emisije CO2 SAD-a) moglo uhvatiti za mali trošak, za manje od 25 dolara po 1 toni CO2.
Nadalje, ako bi se postavila cijena za uhvaćeni CO2 od 60 dolara po 1 toni, to bi potaknulo sekvestraciju 30 milijuna tona C02 svake godine koji bi inače otpustili u atmosferu – što je jednako emisiji uzrokovanoj snabdijevanjem 3,2 milijuna domova energijom za jednu godinu – i otplatilo izgradnju 4.300 milja cjevovodne infrastrukture potrebne za prijenos C02 namijenjenog za pohranjivanje na različitim lokacijama diljem zemlje.
Ovi poticaji su u skladu s novim poreznim olakšicama obuhvaćenima u novom aktu, Bipartisan Budget Act of 2018, koji je potpisao predsjednik Trump u veljači. Izmjenom zakona, izmijenjen je odjeljak 45Q poreznog koda tako da elektrane ili postrojenja koja emitiraju CO2 imaju pravo na porezne olakšice za uhvaćeni CO2 do 12 godina.
„Postoji mnogo načina za poticanje ili pokretanje tehologije negativne emisije, a jedan od njih je upravo uspostavio Kongres i vlada“, kaže Mach.
Prilika za veću zaradu proizvođača i brži razvoj tehnologija
Još jedan financijski poticaj dolazi u obliku Strategije niskougljičnog razvoja, poput onih uspostavljenih u Oregonu, Kalifornija i Britanskoj Kolumbiji. On djeluje na način da novčano nagrađuje za goriva koja premašuju limit i kažnjava one koji ne premašuju.
Od 27. travnja, ne uključujući proračun za CSS u prosjek, Kalifornija razmatra izmjenu svojih pravilnika kako bi uključila nove protokole koji bi mjerili vrijednost uklonjenog ugljika u procesima proizvodnje goriva. Ako se usvoji, proizvođači bi dobili veću otplatu prodavanjem etanola s manjim udjelom ugljika u Kaliforniji.
„Ovo je prilika ne samo za veću zaradu proizvođača biogoriva, već i za brži razvoj i provođenje CCS tehnologije“, izjavio je Sanchez. „Ovaj prvi korak je nužan ako želimo razviti hvatanje ugljika do potrebne razine kako bi zauzdali opasne klimatske promjene.“
Anamarija Beljan / Ekovjesnik