Dramatično ubrzavanje gubitka leda s ledenjaka u proteklom desetljeću
U razdoblju od 2012. do 2023. izgubljeno je oko 36 posto više leda u odnosu na razdoblje od 2000. do 2011. godine
Međunarodni istraživački tim, uz sudjelovanje znanstvenika s Tehničkog sveučilišta u Grazu, predstavio je globalnu procjenu povlačenja leda od početka tisućljeća. Najbrže se tope ledenjaci u Alpama i Pirinejima.
Rezultati prve globalne procjene ove vrste objavljeni su 19. veljače u časopisu „Nature“ i otkrivaju nagli porast otapanja ledenjaka u proteklom desetljeću. U istraživanju su sudjelovali i znanstvenici s Tehničkog sveučilišta u Grazu (TU Graz), uključujući Tobiasa Bolcha s Instituta za geodeziju.
Trenutačno u svijetu postoji oko 275 000 ledenjaka u kojima su pohranjene goleme količine slatke vode. No, taj se kapacitet pohrane sve više smanjuje. Od prijelaza tisućljeća ledenjaci diljem svijeta, odnosno kopnene ledene mase isključujući grenlandske i antarktičke ledene ploče, gubile su oko 273 milijarde tona leda godišnje. To odgovara otprilike pet i pol puta većem volumenu Bodenskog jezera, a ova količina vode bila bi dovoljna za opskrbu svjetske populacije s tri litre vode dnevno tijekom 30 godina!
Međunarodni istraživački tim zaključio je da su ledenjaci na Zemlji izgubili oko pet posto svog ukupnog volumena od 2000. godine, ali posebno zastrašuje činjenica da su se gubici leda posljednjih godina naglo ubrzali. U drugoj polovici razdoblja istraživanja (2012. do 2023.) bili su 36 posto veći nego u razdoblju od 2000. do 2011. godine.
Za svoju studiju istraživači su prikupili i procijenili podatke o ledenjacima iz 450 različitih izvora, uključujući mjerenja na terenu izravno na ledenjacima, kao i radarske, laserske i gravimetrijske podatke iz brojnih satelitskih misija.
„Prikupili smo 233 izračuna regionalnih promjena mase ledenjaka iz oko 450 izvora podataka iz 35 istraživačkih timova“, objasnio je glavni autor studije Michael Zemp sa Sveučilišta u Zürichu.
„Podaci mjerenja s ESA-inih satelita za promatranje Zemlje, ali i iz drugih međunarodnih svemirskih organizacija, od posebne su važnosti. Analizirajući ove podatke, a ovdje su mjerenja promjena nadmorske visine posebno vrijedna, uspjeli smo odrediti stanje ledenjaka diljem svijeta”, dodao je Tobias Bolch s Instituta za geodeziju (TU Graz).
18 milimetara porasta razine mora
Rezultat je jedinstvena vremenska serija godišnjih promjena mase ledenjaka od 2000. do 2023. za sve regije ledenjaka u svijetu. Zbog velike količine preciznih podataka, ova studija je mnogo pouzdanija od prethodnih studija globalnog gubitka ledenjaka, koje su se temeljile na manje točnim ili nepotpunim podacima.
Gubitak leda s ledenjaka od 2000. doveo je do porasta razine mora od 18 milimetara. Zbog toga je otapanje ledenjaka drugi najjači pokretač porasta razine mora nakon zagrijavanja oceana, daleko ispred masovnog gubitka ledenih ploča Grenlanda i Antarktike.
Izražene regionalne razlike
Međutim, nisu sve ledenjačke regije jednako pogođene. Dok su ledenjaci antarktičkih i subantarktičkih otoka izgubili samo 1,5 posto svoje mase, oni u Alpama i Pirinejima najviše su se smanjili i to za oko 39 posto.
„Zbog male nadmorske visine, na njih posebno utječu povišene temperature”, objasnio je Tobias Bolch. „S druge strane, alpski i pirinejski ledenjaci su relativno mali, što je također nedostatak. Ledenjaci općenito imaju učinak hlađenja na mikroklimu svoje okoline. Međutim, u malim ledenjacima taj je učinak samo slabo izražen i još je jedan razlog zašto se brže tope od velikih ledenjaka.“
Opada opskrba vodom u alpskim potocima i rijekama
S otapanjem leda ledenjaka gube se vrijedne zalihe slatke vode. Paradoksalno, to još nije vidljivo u mnogim svjetskim rijekama koje se napajaju iz ledenjaka, u kojima se količina vode od otapanja ledenjaka uglavnom povećala. Međutim, u budućnosti će taj dotok slatke vode doseći vrhunac, a zatim će se kontinuirano smanjivati.
„U europskim Alpama već smo premašili ovaj vrhunac protoka, tako da će naši ledenjaci potoke i rijeke opskrbljivati sa sve manje i manje vode“, kazao je Tobias Bolch. „Ovo postaje problem posebno tijekom dužih sušnih razdoblja kada su priljevi ledenjaka osobito važni kao stalni opskrbljivači vodom. Ovaj stabilizirajući učinak sve se više gubi.“
Istraživanje je provedeno u sklopu istraživačke inicijative „Vježba interkomparacije ravnoteže mase ledenjaka“ („Glacier Mass Balance Intercomparison Exercise“ – GlaMBIE), koju podržava Europska svemirska agencija (ESA). GlaMBIE koordinira Svjetska služba za praćenje ledenjaka (WGMS) na Sveučilištu u Zürichu u suradnji sa Sveučilištem u Edinburghu i istraživačkom grupom Earthwave.
Stjepan Felber | Ekovjesnik