Nanotehnologija u rješavanju problematike obrade voda

Istraživanje novih tehnologija obrade vode onečišćene lijekovima na zagrebačkom FKIT-u

Bili smo na obrani doktorskog rada asistenta Marina Kovačića na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Doktorski rad pod naslovom „Razgradnja farmaceutika u vodi uz nove nanokompozitne fotokatalizatore aktivirane sunčevim zračenjem“ napisao je u sklopu projekta Hrvatske zaklade za znanost. S novim doktorom znanosti kasnije smo i osobno popričali o njegovom radu aktualne tematike iz područja zaštite okoliša.

Onečišćenje farmaceuticima

Kako bi se poboljšala kvaliteta života, u posljednjih nekoliko godina došlo je do napretka u farmaceutskoj industriji. Povećanu proizvodnju farmaceutika slijedi njihova povećana potrošnja što uzrokuje nakupljanje farmaceutskih tvari u vodenom okolišu.

Kako se farmaceutici u tijelu ne apsorbiraju u potpunosti, već se dio izlučuje iz organizma, oni mogu ponovno dospjeti u vodu za piće. Da bi se to izbjeglo, potrebno ih je prethodno ukloniti iz vode. Konvencionalnim postupcima obrade vode nije ih moguće u potpunosti ukloniti tako da se danas istražuju nove tehnologije za rješenje ovog onečišćenja.

Kao potencijalno učinkovit način njihovog uklanjanja pokazali su se napredni oksidacijski procesi koji bi se mogli koristiti kao prethodni ili naknadni stupanj konvencionalne obrade onečišćenih voda.  

Novi doktor znanosti FKIT-a 

Upravo se ovom problematikom bavio Marin Kovačić za vrijeme svog doktorskog studija te je nakon trogodišnjeg rada i istraživanja u sklopu projekta HRZZ-a Environmental Implications of the Application of Nanomaterials in Water Purification Technologies pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Hrvoja Kušića na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu (u daljnjem tekstu FKIT) u srpnju 2018. postigao najvišu akademsku titulu doktora znanosti u području zaštite okoliša.

Naime, Kovačićev rad temelji se na ispitivanju učinkovitosti uklanjanja dvaju farmaceutika - diklofenaka i memantina - naprednim oksidacijskim tehnologijama. Diklofenak je nesteroidni protuupalni analgetik i antireumatik, a memantin je lijek za ublažavanje simptoma neurodegenerativnih stanja poput Alzheimerove bolesti i ostalih oblika demencija. Oba proučavana lijeka često su detektirana u otpadnim, površinskim i podzemnim vodama.

Osim što svojim radom naglašava danas „atraktivan“ problem farmaceutika u okolišnim vodama, također je istražio učinkovitost novih, potencijalnih metoda za njihovo uklanjanje iz vode.

Simulacijom okolišnih uvjeta te ispitivanjem i praćenjem različitih parametara, dobiveni rezultati vode korak bliže ka postavljanju tehnologije uklanjanja farmaceutskih onečišćivala iz vode, koja će  zadovoljiti sve potrebne uvjete, od učinkovitosti do ekonomske prihvatljivosti i održivosti.

Per aspera ad astra

Godine edukacije, napornog rada i učenja urodile su plodom, na zadovoljstvo ne samo Marina Kovačića, već i ponosnog mentora izv. prof. dr. sc. Hrvoja Kušića i ostalih kolega i suradnika koji su mu olakšali rad uz, kako sam Marin navodi, „uvijek ugodnu radnu atmosferu“.

Novopečeni dr. sc. M. Kovačić već je koautor u devet znanstvenih publikacija indeksiranih u CC bazi podataka. Uz to, do sada je sudjelovao na tri međunarodna stručna i znanstvena skupa te na šest domaćih skupova, a još uvijek je suradnik na bilateralnom hrvatsko-francuskom znanstveno istraživačkom projektu Novel catalysts for solar driven water treatment; quantum-chemical and experimental approach u sklopu programa „COGITO partnerstvo Hubert Curien“ u razdoblju 2017.-2018. godine. 

Kovačićevom znanju i novim, interesantnim idejama, prema svemu sudeći, ne nazire se kraj. Zaprimio je velike pohvale ispitne komisije koja je posebno istaknula njegovu inovativnost, domišljatost i kreativnost prilikom izrade doktorskog rada, ukratko „nema toga što nije detaljno istražio“, a prema daljnjim komentarima čini se da je Hrvatska nesumnjivo dobila jednog kvalitetnog mladog doktora znanosti u području zaštite okoliša s kojim je uvijek zadovoljstvo raditi.  

Marin Kovačić otkriva kako su ga „uvijek privlačile nanotehnologija i problematika obrade voda“, tako da mu je doktorat bio izvanredna prilika za njihovo spajanje te istraživanje i stjecanje novih znanja u područjima istih.

Dr. sc. Marin Kovačić nastoji i dalje djelovati u znanstvenim istraživanjima u području zaštite okoliša te doprinijeti razvijanju novih tehnologija njihove obrade. Mi mu u tome želimo svu sreću i još jednom čestitamo!

Barbara Kalebić / Ekovjesnik

VEZANE VIJESTI

U Parizu otvoren bazen Austerlitz - podzemna „katedrala“ za pročišćavanje rijeke Seine

U bazenu Austerlitz zapremnine 50 000 m3 pohranjivat će se otpadne i oborinske vode tijekom velikih oborina. Bazen je izgrađen s ciljem postizanja zadovoljavajućeg sanitarnog stanja vode rijeke Seine i omogućavanja održavanja pojedinih plivačkih natjecanja tijekom Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Parizu 2024., ali i povratka pariških kupača u čistu rijeku od ljeta 2025. godine.

Uklanjanje lijekova za anksiozne poremećaje iz otpadnih voda

Konvencionalna postrojenja za obradu otpadnih voda često ne mogu učinkovito ukloniti farmaceutike, tj. lijekove  i ostale tzv. „nove onečišćujuće tvari“ iz otpadnih voda. Međutim, razvojem nove metode koja koristi nanovlakna omogućuje se povoljnije uklanjanje takvih spojeva iz otpadnih voda, a posebice psihoaktivnih farmaceutika koji se koriste za liječenje anksioznih poremećaja.

Razvijeni novi mamci za onečišćujuće tvari u vodama

Obrada otpadne vode fotokatalitičkim naprednim oksidacijskim procesima nije svjetski novitet, no istraživanja vezana za to područje i dalje su aktualna. Tim procesima moguće je ukloniti mikroonečišćivala, poput farmaceutika i pesticida, koja se ne uklanjaju u potpunosti konvencionalnim načinom obrade. Ipak, i oni imaju nedostatke s kojima su se pozabavili američki istraživači sa Sveučilišta Rice te ponudili obećavajuće rješenje.

Prijete li automobilske gume generiranjem mikroplastike, ali i ispuštanjem opasnih aditiva u okoliš?

Svakodnevnom upotrebom plastičnih proizvoda i ambalaže, kao i pranjem odjeće polimernih vlakana nastaju plastične čestice mikro- i nano-veličina koje su definirane pojmovima mikro-, odnosno nanoplastika. Odnedavno je sve više pažnje usmjereno na istraživanje procesa trošenja automobilskih guma za koji je također poznato kako može rezultirati generiranjem mikro- i nano-plastike.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER