Amsterdam odlučio stati na kraj alarmantnom izumiranju pčela
Pčele izumiru zbog gubitka staništa, no čini se da nizozemski glavni grad ima rješenje
Neugledan prizor visoke i nepokošene trave, divljeg cvijeća i korova ispred amsterdamske željezničke postaje svakako ne izgleda lijepo, ali može biti presudan za rješavanje jedne od najvećih zagonetki zaštite okoliša – misterioznog izumiranja pčela diljem svijeta.
Bez pčela nema ni ljudi
Pčele u ekosustavu imaju jednu od najvažnijih uloga. Bez pčela nema oprašivanja biljaka, nema plodova, nema hrane za nas i životinjski svijet, nema ni ljudi. Na važnost pčela jednom davno ukazao je i veliki znanstvenik Albert Einstein rekavši: „Nestanu li pčele s planeta Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaje još oko četiri godine života.“
- Mjesta poput neuglednih, obraslih zelenih površina postaju tzv. bee-friendly zone. / Fotografija @ Linda Givetash
Dok znanstvenici širom svijeta zvone na uzbunu zbog alarmantnog pada pčelinjih populacija i ostalih oprašivača ključnih za rast usjeva, raznolikost solitarnih (samica ili divljih pčela) i medonosnih pčela se u nizozemskom glavnom gradu od 2000. godine povećala za 45 % te tako u Amsterdamu, gradu sa 2,3 milijuna stanovnika, mjesta poput neuglednih, obraslih grmova postaju tzv. bee-friendly zone. U očuvanju pčela, veliku ulogu ima i zabrana uporabe kemijskih pesticida na javnim zemljištima budući da se smatra kako pesticidi toliko jako djeluju na imunitet pčela, koje kasnije lakše napadnu virusi. Stanovnici i tvrtke pritom dobivaju informacije o tome kako izbjeći pesticide korištenjem alternativnih tretmana za privatno zemljište.
„Insekti su vrlo važni jer čine početnu skupinu hranidbenog lanca“, izjavio je ekolog Geer Timmermans. „Kada je dobro insektima, dobro je i pticama i sisavcima.“
Širom našeg planeta raste zabrinutost zbog naglog opadanja pčelinjih populacija i ostalih oprašivača te je tako studija provedena na Sveučilištu u Vermontu pokazala da je populacija solitarnih pčela u SAD-u tijekom promatranog petogodišnjeg razdoblja, od 2008. do 2013. godine, smanjena za čak 23 posto. Zabrinutost je najveća u ključnim američkim poljoprivrednim regijama, uključujući Kaliforniju, Pacifički sjeverozapad i dolinu rijeke Mississippi, koje uvelike ovise o oprašivačima.
- Dvije trećine od 300 vrsta pčela diljem Nizozemske nalaze se na crvenom popisu i klasificiraju kao ugrožene vrste / Fotografija: NBC News
Gradsko poticanje održivog razvoja
Gradske vlasti u Amsterdamu učinile su nekoliko ključnih koraka u kreiranju održivog okoliša, poput stvaranja fonda u iznosu od 38,5 milijuna američkih dolara namijenjenih za poboljšanje okolišnih uvjeta cjelokupnog ekosustava. Također, prije četiri godine postavili su cilj pretvorbe polovice svih javnih zelenih površina u mjesta uzgoja izvornih biljaka, kao što je primjer vanjsko područje oko željezničkog kolodvora Sloterdijk u Amsterdamu.
„Naša strategija je u tome da kada dizajniramo park, koristimo izvorne vrste, ali i sve druge biljke primamljive pčelama za oprašivanje“, dodao je Timmermans.
Graditelji stambenih objekata se kroz razne subvencije potiču na postavljanje krovnih i vertikalnih vrtova na nove zgrade, koji pomažu u kontroli klime unutar struktura, smanjujući pritom ovisnost o sustavu grijanja i hlađenja te osiguravajući bolja staništa za divlje životinje.
Pozitivan primjer navedenog dao je amsterdamski hotel Zoku, koji je, uz gradsko subvencioniranje u iznosu od 46 %, osmislio krovni vrt s idejom da svi gosti koji borave u hotelu, a čiji je posao vezan uz rad na prijenosnim računalima, provode što više vremena vani na otvorenom, okruženi zelenilom. Ovaj prostor ne predstavlja samo bijeg za posjetitelje, već je i dom pčela koje se skupljaju oko cvjetnjaka ili u tzv. hotelima za insekte - malim, drvenim konstrukcijama s otvorima koje potiču gniježđenje pčela i ostalih insekata, a postavljene su na nekoliko vanjskih zidova.
Krovovi nisu jedini zeleni prostori u Amsterdamu - zanimljivo je kako stanovnici Amsterdama mogu zatražiti uklanjanje pločnika u blizini svoga doma kako bi lakše mogli uzgajati cvijeće i ostale biljke, a gradski ekolozi čak nude i savjetovanja o tome koje će biljke najvjerojatnije uspjeti u njihovom susjedstvu.
S ulice se mogu zamijetiti i rupe veličine šake u vanjskim zidovima nekih zgrada, a koje služe kao gnijezda za šišmiše i ostale vrste ptica.
Iako se čini da takvi napori pozitivno utječu na biljni i životinjski svijet, još uvijek je nejasno koliko je točno urbani razvoj negativno utjecao na pčelinju populaciju u Amsterdamu u vremenu prije no što se vodio zapisnik o brojnosti populacije pčela i ostalih oprašivača. Kako bi se utvrdilo polazište za buduća istraživanja, početno je istraživanje provedeno 2000. godine, ali ostaje nepoznanica je li se prije toga dogodio značajni gubitak pčelinjih vrsta. Međutim, anketa o oprašivačima iz 2015. godine, otkrila je u Amsterdamu 21 pčelinju vrstu koja prethodno nije bila dokumentirana!
- Pčele pronalaze hranu i utočište na krovnom vrtu Hotela Zoku u Amsterdamu / Fotografija @ Linda Givetash
Smanjenje pčelinjih populacija je u Nizozemskoj zabilježeno od 50-ih godina prošlog stoljeća. David Kleijn, profesor ekologije sa Sveučilišta u Wageningenu, rekao je kako je gubitak staništa najveći faktor koji doprinosi izumiranju pčela na globalnoj razini. Urbanizacija i širenje poljoprivrede ostavljaju pčele bez izvornih biljaka za konzumaciju, kao i bez prostora za izgradnju košnica.
Nizozemska vlada je ove godine predstavila strategiju za „oživljavanje“ pčela, leptira i drugih oprašivača koji su ključni za uzgoj više od 75 % prehrambenih proizvoda u zemlji.
Dok se u Amsterdamu pčelinja populacija poboljšava, poprilično je visoka zabrinutost za više od 300 vrsta pčela diljem zemlje, pri čemu se 65 % pčelinjih vrsta nalazi na crvenom popisu, klasificirajući se kao ugrožene vrste.
Pčelinja „autocesta“
Deborah Post je osnivačica organizacije za spas pčela Honey Highway. Post živi u ruralnom području, 60-tak kilometara jugozapadno od Amsterdama, a kada je primjetila da medonosne pčele u njezinom pčelinjaku umiru, počela je istraživati uzrok: „Pčele i insekti nemaju hranu jer je sve zeleno, sve je zaraslo u travu!“.
Prema riječima Deborah Post, nizozemska vlada identificirala je pad pčelarstva, upotrebu pesticida i gnojiva, invazivnih štetočina te nedostatak hrane i staništa kao čimbenike koji doprinose padu pčelinje populacije: „Za navedena tri od četiri problema ne mogu ništa poduzeti, ali u slučaju četvrtog problema koji se odnosi na nedostatak cvijeća, vrlo jednostavno mogu reagirati putem sijanja divljeg cvijeća.“
Uz novu autocestu koja se na njezinom području izgradila 2015. godine, zatražila je od državnih instituacija i angažirane građevinske tvrtke odobrenje za sijanje divljeg cvijeća sa strane autoceste koja bi inače ostala prekrivena šljunkom ili travom. Eksperiment je bio uspješan te je tako uspostavljena tzv. „pčelinja autocesta“ ili „Honey Highway“. Vođena tim iskustvom, Post je pčelinju autocestu proširila duž ostalih glavnih cestovnih i željezničkih prometnica, a u projektu su korišteni svi izvorni, tipični nizozemski cvjetovi za koje je najvjerojatnije da će napredovati u određenom području.
Dugoročno, Deborah Post nada se kako će se ovaj projekt moći proširiti i van Nizozemske, na međunarodnoj razini.
Klara Perović / Ekovjesnik