Rimski Biopark udomio četiri mlada euroazijska siva vuka
U rimski Biopark stigla su četiri mlada euroazijska siva vuka (Canis lupus lupus), dvije ženke i dva mužjaka iz istog legla
Vukovi su u rimski Biopark stigli u okviru razmjene zooloških vrtova uključenih u mrežu Europske udruge zooloških vrtova i akvarija (EAZA). Razmjene životinja koordiniraju se kroz programe EEP (EAZA Ex Situ Programme), koji upravljaju populacijama ugroženih vrsta s ciljem očuvanja njihove samoodrživosti i genetskog zdravlja, istodobno promičući zaštitu prirode i obrazovanje o okolišu.
„Vukovi će u travnju navršiti godinu dana i u izvrsnom su zdravstvenom stanju”, objašnjava predsjednica Bioparka u Rimu Paola Palanza, etologinja i redovita profesorica na Sveučilištu u Parmi. „Vrlo su živahni i znatiželjni. U ovim prvim danima pažljivo istražuju prostor od oko tisuću četvornih metara koji im je namijenjen, nedavno obnovljen i obogaćen deblima, vegetacijom i drugim elementima okoliša koji potiču prirodna ponašanja poput istraživanja i označavanja teritorija, društvene interakcije i igre.”
„Četiri vuka dolaze iz zoološkog vrta u Bernu”, objašnjava zoološki voditelj Bioparka Yitzhak Yadid. „U Rim su stigli u okviru razmjene između zooloških institucija uključenih u mrežu Europske udruge zooloških vrtova i akvarija (European Association of Zoos and Aquaria – EAZA). Dolazak životinja bio je moguć zahvaljujući dugotrajnoj i pažljivoj potrazi za dostupnim i odgovarajućim jedinkama, koja je na kraju dovela do zoološkog vrta u Bernu. Važno je naglasiti da se razmjene životinja koordiniraju kroz programe EEP (EAZA Ex Situ Programme), koji upravljaju populacijama ugroženih vrsta s ciljem očuvanja njihove samoodrživosti i genetskog zdravlja, istodobno promičući zaštitu prirode i obrazovanje o okolišu.”
Euroazijski sivi vuk (Canis lupus lupus) jedan je od velikih predatora najraširenijih na sjevernoj hemisferi i u prošlosti je nastanjivao velik dio Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Od 19. stoljeća izravni progon od strane čovjeka i promjene staništa doveli su do snažnog smanjenja populacije u velikom dijelu Europe.
U Italiji je vuk zaštićen nacionalnim zakonodavstvom i Direktivom o staništima Europske unije. Nakon što je u prošlom stoljeću opstalo tek nekoliko stotina jedinki, uglavnom u središnjim i južnim Apeninima, posljednjih desetljeća vukovi ponovno šire svoje područje te ponovno naseljavaju mnoge alpske i apeninske regije.
Unatoč tom oporavku, vuk je i dalje izložen brojnim prijetnjama poput krivolova, trovanja i nezakonitog ubijanja, često povezanih s ljudskim djelatnostima poput stočarstva, a u nekim područjima i lova. Dodatne prijetnje predstavljaju prometne nesreće, fragmentacija staništa i križanje s lutajućim domaćim psima.
Zanimljivost: vuk i podrijetlo psa
Vukovi su izrazito društvena i prilagodljiva vrsta koja živi u obiteljskim skupinama sa stabilnom hijerarhijom i snažnim vezama među članovima čopora. Upravo je ta društvena sposobnost bila temelj procesa pripitomljavanja koji je doveo do nastanka psa.
Domaći pas (Canis lupus familiaris) bio je prva životinja koju je čovjek pripitomio. Genetska istraživanja pokazuju da sve današnje pasmine potječu od populacija vukova koje su ljudi počeli pripitomljavati prije približno 15 000 do više od 30 000 godina.
Tijekom dugog procesa selekcije nastale su stotine pasmina različitih oblika i ponašanja, ali psi su zadržali mnoge osobine svojih divljih predaka, uključujući izraženu društvenost, komunikaciju putem glasanja, položaja tijela i mirisnih signala te sposobnost života u organiziranim skupinama.
Stjepan Felber | Ekovjesnik