Rimski Kolosej dobio novi javni prostor prema projektu Stefana Boerija
Projekt talijanskog arhitekta Stefana Boerija ponovno osmišljava južnu stranu Flavijevog amfiteatra kao suvremeni javni prostor
Arheološki park Kolosej u utorak je predstavio završetak projekta obnove prostora uz južnu stranu Flavijevog amfiteatra. Novi izgled, koji je osmislio talijanski arhitekt Stefano Boeri u suradnji s upravom Parka, preoblikuje taj prostor u suvremeni javni prostor, pritom prizivajući izvorni, danas nestali južni vanjski prsten spomenika.
„Višegodišnji projekt obuhvatio je preuređenje područja čije uređenje iz kasnog XIX. stoljeća nije omogućavalo cjelovito razumijevanje spomenika jer su njime skriveni i izvorna razina pješačke površine i rijetki preostali dijelovi antičkog popločenja“, navodi se u priopćenju Arheološkog parka Kolosej (Parco archeologico del Colosseo).
Nakon arheoloških istraživanja i restauracije izvornih površina prostor je ponovno otvoren za javnost prema rješenju koje je osmislio Arheološki park Kolosej, koji je vodio tehnički i znanstveni nadzor radova, te prema projektu studija Stefano Boeri Interiors i uz tehničko sponzorstvo tvrtke Mapei S.p.A.
Projektom je obuhvaćen prostor od 1300 četvornih metara između potpornih struktura Valadier i Stern, dvaju kontrafora izgrađenih u XIX. stoljeću radi stabilizacije Koloseja.
Financiranje projekta s četiri milijuna eura kompenzacijskih sredstava povezano je s produženjem linije C rimske podzemne željeznice, u sklopu kojeg su u prosincu prošle godine otvorene dvije nove arheološke stanice Colosseo – Fori Imperiali i Porta Metronia.
- © Simona Murrone | Parco archeologico del Colosseo
Cilj zahvata bio je ponovno uspostaviti čitljivost prostora koji je u antičko doba bio glavni ulaz za gledatelje, ali i za rimskog cara. To je postignuto uklanjanjem kamenih kocaka postavljenih u XIX. stoljeću, koje su bile na višoj razini od izvorne površine.
Radovi su obuhvatili arheološka istraživanja i postavljanje travertinskog popločenja na izvornoj razini iz vremena izgradnje amfiteatra u flavijevskom razdoblju. Novo popločenje posjetiteljima ponovno otkriva obod dvaju nestalih rimskih hodnika (lat. ambulacrum) na južnom pročelju amfiteatra, otkrivenih zajedno s izvornim travertinskim temeljnim blokovima, starih gotovo dvije tisuće godina. Za popločavanje je korišten travertin iz kamenoloma u Tivoliju, istog podrijetla kao i kamen korišten za izgradnju Koloseja.
Zahvat Stefana Boerija, međunarodno poznatog po projektu vertikalne šume Bosco Verticale u Milanu, pretvorio je južnu stranu spomenika u pristupačan javni trg. Novo popločenje dopunjeno je kamenim blokovima postavljenima na mjestima gdje su nekoć stajali lukovi vanjskog zida. Time posjetitelji mogu lakše shvatiti izvorne razmjere amfiteatra iz prvog stoljeća, a istodobno dobivaju prostor na kojem se mogu zadržati, sjesti i odmoriti.
Povijest razgradnje spomenika
Južni vanjski prsten Koloseja nestao je prije više stoljeća, ponajviše zbog potresa iz 1349. godine i raznošenja kamena koji se diljem Rima koristio kao građevinski materijal, zbog čega je spomenik ostao asimetričan.
Međutim, južni dio Koloseja, kroz koji je nekada ulazio car, djelomično se urušio već u VI. i VII. stoljeću. Taj dio amfiteatra bio je izgrađen na nestabilnijem tlu od sjevernog pročelja pa su ga s vremenom oštetili prirodna slijeganja tla, potresi, ponovna uporaba građevinskog materijala i njegovo raznošenje. Izvorno je cijeli južni dio Koloseja, sastavljen od stupova i svodova, dosezao visinu od približno 50 metara, jednako kao i njegov sjeverni dio.
Ovi su događaji odredili „drugi život” tog dijela građevine. Materijal popločenja dvaju ambulakra (hodnik od lat. ambulacrum), sastavljen od velikih blokova debljine oko 90 centimetara, ponovno je korišten, a prostori bez izvorne podne površine prenamijenjeni su u skloništa, staje i ograđene prostore izrađene od materijala dobivenog razgradnjom spomenika. Tijekom velikih restauratorskih zahvata u XIX. stoljeću prostor je dodatno niveliran i izravnan.
U razdoblju od 2021. do 2024. godine, Arheološki park Kolosej istražio je i dokumentirao snažnu stratigrafiju od VII. do XX. stoljeća, debljine od dvadeset centimetara do jednog metra na površini od oko 3000 četvornih metara. Konačna razina istraživanja odgovara temelju Flavijevog amfiteatra na približno 23 metra nadmorske visine, što potvrđuju sačuvani dijelovi antičkog popločenja.
Iskopavanja i projekt
Od izvorne monumentalne podne konstrukcije Koloseja nakon kasnijih pljački sačuvano je tek nekoliko očuvanih i zaštićenih travertinskih blokova otkrivenih tijekom istraživanja. Kako bi se sačuvala izvorna podloga na kojoj je bilo položeno popločenje Koloseja, između 2024. i 2026. na antičkoj razini kretanja postavljeno je novo popločenje od travertina pažljivo odabranog u kamenolomima u Tivoliju, u blizini onih iz kojih je potjecao materijal korišten pri izgradnji spomenika. Raspored suvremenih blokova osmišljen je prema tragovima koje su antički blokovi ostavili nakon uklanjanja, kao i prema primjerima sačuvanih dijelova.
Na mjestima dvaju redova stupova koji su nekada nosili svodove ambulakra postavljeni su stilizirani elementi blago uzdignuti od tla kako bi naznačili izgubljeni volumen izvorne strukture. Između lukova označenih brojevima LXIV i LXXI ostavljen je vidljiv temelj i podloga na koju su bili položeni kameni blokovi. Taj arheološki prostor prikazuje način izgradnje spomenika. Zahvaljujući tim istraživanjima u potpunosti je razjašnjen hidraulički sustav građevine te potvrđena njezina izgradnja u vrijeme cara Vespazijana, što potvrđuju i pečati na opeci kanalizacijskih kanala.
Inovativni materijali: budućnost u antičkim temeljima
Cijeli zahvat izveden je tako da se može ukloniti bez oštećenja izvorne strukture i uz uporabu inovativnih materijala poput posebne podloge i ljepila koje je tvrtka Mapei razvila upravo za Kolosej. Riječ je o materijalima na bazi vapna, bez cementa i štetnih soli, kemijski i mehanički kompatibilnima s izvornim građevinskim materijalima, uz poštovanje suvremenih tehničkih standarda.
Projekt i radovi, provedeni pod vodstvom Arheološkog parka Kolosej tijekom mandata ravnateljice Alfonsine Russo, uz Federicu Rinaldi kao voditeljicu postupka i Barbaru Nazzaro kao voditeljicu radova, završeni su u veljači 2026.
Restauracija otkrivenih površina i izvornih travertinskih blokova, kao i uređenje arheološkog prostora južnih ambulakra, sada građanima i posjetiteljima otvaraju dio Koloseja koji ranije nije bio prepoznat kao takav te omogućuju javno korištenje obnovljenog prostora.
Slika asimetričnog Koloseja, između sjevernog i južnog dijela, poznata u ikonografiji još od renesanse, i dalje ostaje, no povratak izvornih razina, pravilnog obrisa podnožja građevine i volumena urušenih ambulakra vraća spomeniku čitljivost i povijesnu cjelovitost.
Radovi na valorizaciji i uređenju
Novo popločenje omogućuje korištenje prostora širokom krugu posjetitelja, uključujući i osobe s poteškoćama u kretanju zahvaljujući rampama, te istodobno ocrtava izgubljeni obod amfiteatra čiji se izgled tijekom stoljeća mijenjao. Na temelju blokova sačuvanih u drugim dijelovima Koloseja u južnom sektoru oblikovano je popločenje od travertinskih ploča koje podsjeća na izvorni opseg građevine i jasno označava sačuvane antičke ostatke.
Na mjestima gdje su se nekoć uzdizali monumentalni travertinski stupovi koji su nosili građevinu do visine od oko 50 metara postavljeni su stilizirani elementi od istog kamena koji prizivaju niz radijalnih i kružnih ambulakra. Na tlu, uz lukove označene rimskim brojevima koji su nekoć posjetitelje vodili prema njihovim sektorima, ponovno su urezani brojevi tih prolaza.
Važan element obnove jest i obnova vanjskog ruba spomenika koji je izdizao Kolosej iznad okolnog prostora, također popločanog travertinom i još uvijek vidljivog u sjeveroistočnom dijelu gdje se nalaze travertinski stupići koji su ga omeđivali, kao i ispred lukova od VI do XVIII.
- © Simona Murrone | Parco archeologico del Colosseo
Restauracija površina
Restauraciju arheoloških površina nadzirala je Angelica Pujia, a obuhvatila je oko 1300 četvornih metara različitih materijala: mort između blokova popločenja, beton temeljnog prstena, platforme od pucolanskog morta, temeljne blokove i travertinsko popločenje, radijalne kanale od morta i opeke, metalne elemente te pokretne nalaze među kojima su poprsje Jupitera Aegiochusa od penteličkog mramora, novčići i nakit.
Konzervatorski zahvat, osmišljen prema načelima kompatibilnosti i održivosti, obuhvatio je i mort koji u antici nije bio predviđen za izlaganje vremenskim utjecajima nego samo kao podloga za travertinske blokove. Tijekom restauracije isprobana je i nova metoda učvršćivanja površina razvijena u suradnji Arheološkog parka Kolosej i Sveučilišta u L’Aquili. Riječ je o proizvodu NanolaQ, emulziji nanočestica vapna u vodi koja kombinira tradicionalne materijale sa suvremenim tehnološkim pristupom i održivim rješenjima.
Stjepan Felber | Ekovjesnik