Skladištenje CO2 na morskom dnu može pomoći u borbi protiv klimatske krize
Mora i oceani se u političkim raspravama predugo izbjegavaju kao mogućnost smanjenja količine emisija ugljikovog dioksida i rješavanja problema klimatskih promjena
„Plavi planet“ treba ozbiljnije razmotriti opciju skladištenja ugljikovog dioksida na morskom dnu čime se može doprinijeti rješavanju klimatske krize – oceani i mora ipak prekrivaju čak 70 % površine našeg planeta.
Klimatolozi Ove Hoegh-Guldberg s australskog Sveučilišta Queensland, Eliza Northrop iz Instituta za svjetske resurse (WRI) i Jane Lubchenco s Državnog sveučilišta Oregona tvrde kako bi skladištenje ugljikovog dioksida na morskom dnu moglo doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova u znatno većoj količini od ukupnog ugljikovog dioksida koji u atmosferu ispuštaju elektrane na ugljen.
Svoje argumente detaljno su obrazložili u časopisu Science, u kojem navode pet područja djelovanja koja mogu ublažiti potencijalno katastrofalne posljedice klimatskih promjena potaknute ljudskim djelovanjem i upotrebom fosilnih goriva. Ta područja uključuju obnovljive izvore energije, brodski prijevoz, zaštitu morskih i obalnih ekosustava, ribarstvo i akvakulturu te, možda u skoroj budućnosti, skladištenje ugljikovog dioksida na morskom dnu.
„Nemojmo se zavaravati. Ove su akcije ambiciozne, ali smatramo da su potrebne te da bi mogle uvelike doprinijeti smanjenju emisija u nadolazećim desetljećima, a omogućile bi i druge pogodnosti“, tvrde znanstvenici koji su svoje tvrdnje ciljano iznijeli istovremeno s objavom novog „Posebnog izvještaja o oceanima i kriosferi u promjenjivoj klimi“ Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC).
Prema tvrdnjama ovih znanstvenika, kada bi svjetske nacije politiku o oceanima usmjerile u pravom smjeru, svjetske emisije stakleničkih plinova mogle bi se smanjiti za čak 4 milijarde tona ekvivalentnog CO2 do 2030. godine i do 11 milijardi tona do 2050. godine.
To bi moglo iznositi do 21 % smanjenja koje je potrebno do 2050. godine kako bi se globalno zatopljenje ograničilo na 1,5 °C što je optimalni cilj klimatskog sporazuma u Parizu iz 2015. godine, odnosno do jedne četvrtine ukupnih emisija čime bi se ograničilo na 2 °C.
„Ovako velika smanjenja veća su od godišnjih svjetskih emisija trenutnih elektrana na ugljen“, navode znanstvenici.
Prvi korak je postavljanje jasnih nacionalnih ciljeva za dobivanje obnovljive energije iz mora kao obnovljivog izvora u smislu energije vjetra te energije plime i valova do 2030., a potom do 2050.
Druge pogodnosti
Ističe se, također, važnost odabira načina za smanjenje emisija ugljikovog dioksida iz brodskog prijevoza, odnosno korištenja alternativnih goriva i transformacije obalnih opskrbnih lanaca. Učinkovitost goriva u postojećim tehnologijama mogla bi se poboljšati, a hibridni energetski sustavi poput gorivnih članaka i tehnologije baterija trebali bi se bolje istražiti.
Naglašava se činjenica kako su mora i oceani sami po sebi korisnici ugljikovog dioksida. Močvare mangrova, livade morske trave i slane močvare mogle bi se razmotriti kao „plavi ponori ugljika“ na isti način kao šume na tlu. Iako obalne i podvodne „šume“ zauzimaju svega 1,5 % površine šuma na tlu, njihov gubitak i degradacija jednaki su količini 8,4 % emisije ugljikovog dioksida iz šuma na tlu koje se uništavaju ljudskim djelovanjem. Iz toga proizlazi važnost obnove i zaštite takvih morskih staništa.
Znanstvenici ukazuju i na druge pogodnosti kao što je skupljanje morskih algi koje se mogu koristiti za prehranu ljudi i stoke, kao gnojiva, biogoriva i bioplastika te naglašavaju kako pojedine alge pritom mogu doprinijeti u znatno većoj mjeri od drugih.
Prema istraživanjima s crvenim algama Asparagopsis taxiformis navodi se kako „mogu smanjiti količinu emisija uzorkovanu uzgojem stoke do 99 % kada sačinjavaju samo 2 % stočne hrane, a pojedine druge vrste pokazale su mogućnost potencijalnog smanjenj količine metana od 33 do 50 %.“
Promjene „obeshrabruju“, ali su nužne
Znanstvenici također naglašavaju potrebu promjene prehrane ljudi i ističu važnost korištenja ribe i plodova mora, uz istovremeno smanjenje emisija ribarstva i riboprerađivačke industrije te postizanje održive količine globalnog ulova.
„Tako velike promjene obeshrabruju, no time bi se ostvarile značajne koristi za zaštitu klime“, obrazlažu znanstvenici. Također, priznaju kako izazov hvatanja ugljikovog dioksida donosi i brojne rizike, no ističu kako bi se sigurno i jeftino mogao pohraniti na morskom dnu i to na tisuće godina. Ta ideja ima u teoriji jako velik potencijal.
„Mora i oceani se u političkim raspravama predugo izbjegavaju kao mogućnost smanjenja količine emisija ugljikovog dioksida i rješavanja problema klimatskih promjena“, ističu znanstvenici. „Djelovanja protiv klimatskih promjena koja se temelje na korištenju mora i oceana povećavaju nadu da je postizanje cilja od 1,5 °C možda ipak moguće, zajedno s rješavanjem drugih izazova društvenog razvoja, uključujući ekonomski razvoj, sigurnost hrane i otpornost obalne zajednice.“
Žarko Šaravanja / Ekovjesnik