Morski psi su pod ozbiljnom prijetnjom, ali ove zabrane mogle bi pomoći njihovom očuvanju
Broj morskih pasa smanjuje se alarmantnom brzinom i to uglavnom zbog ribolova, ali postoje određene mjere koje bi to mogle spriječiti
Unatoč strahu koji izazivaju, morski psi ipak imaju puno više razloga za strah od ljudi. Izumiranje prijeti gotovo jednoj trećini svjetske populacije morskih pasa i to uglavnom zbog ribolova. Istraživački tim predvođen znanstvenicima Sveučilišta u Kaliforniji (UC Santa Barbara) otkrio je da trenutačne mjere zaštite morskih pasa neće biti dovoljne za sprječavanje kontinuiranog pada broja ovih važnih oceanskih grabežljivaca.
Rezultati istraživanja, objavljeni početkom ožujka u časopisu Fish & Fisheries, naglašavaju važnost praćenja populacije morskih pasa i kombiniranja različitih strategija za upravljanje njihovim brojem.
„Više od polovice morskih pasa ulovljeno je i ubijeno prilovom“, objašnjava profesor na Sveučilištu u Kaliforniji (UC Santa Barbara) Darcy Bradley, jedan od autora istraživanja i vodeći znanstvenik međunarodne organizacije za zaštitu prirode The Nature Conservancy (TNC).
Neke su vrste zaštićene zabranama zadržavanja, koje izdaju regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom, čime se od ribara zahtijeva da ulovljenu jedinku puste natrag u ocean umjesto da je zadrže. Ovim zabranama trenutačno je obuhvaćeno 17 oceanskih vrsta morskih pasa kako bi ih se zaštitilo od prilova u ribolovu tune.
„Bavili smo se jednim jednostavnim pitanjem, a to je koliko slučajno ulovljenih morskih pasa ugine do trenutka puštanja i to za sve vrste morskih pasa za koje znamo da su ulovljene u ribolovu“, kazala je koautorica studije Allie Caughman, doktorandica na Sveučilištu u Kaliforniji.
Istraživači su također pratili kako su određeni propisi utjecali na preživljavanje morskih pasa nakon puštanja te su prikupili dostupne podatke iz više od 150 objavljenih radova i izvještaja kojim se mjerila smrtnost morskih pasa nakon izvlačenja (na brodu) ili ubrzo nakon puštanja u ocean. Ovi podaci odnose se na gotovo 150 različitih vrsta morskih pasa ulovljenih različitim ribolovnim alatima. Korištenjem tih podataka istraživači su procijenili stope smrtnosti za dodatnu 341 vrstu morskih pasa slučajno uhvaćenih parangalima ili mrežama stajaćicama, a za koje podaci nisu bili dostupni.
Mali morski psi i nekoliko ugroženih vrsta imali su najveću vjerojatnost da će uginuti nakon što budu uhvaćeni. Među njima su posebno psine lisice (Alopias vulpinus) i mlatovke (Sphyrnidae). Smrtnost je također bila veća i kod manjih vrsta, onih koje se nalaze u dubljim vodama, kao i kod vrsta koje se na disanje oslanjaju stalnim plivanjem.
„Smrtnost je bila iznenađujuće visoka za neke morske pse kao što je vrsta Mustelus mustelus i to u rasponu od 30 do 65 posto“, kazao je jedan od vodećih autora Leonardo Feitosa, također doktorand na Sveučilištu u Kaliforniji. „Dubomorske vrste, poput morskih pasa spavača (Somniosidae), također su loše prošle, vjerojatno zbog traume od ekstremne promjene tlaka“, dodao je Feitosa.
- © Christel SAGNIEZ / Pixabay
Simulacije su pokazale da bi zabrane zadržavanja smrtnost morskih pasa u prosjeku mogle smanjiti tri puta, ali i da to nije dovoljno za smanjenje smrtnosti morskih pasa koji se već intenzivno love, kao što su dugonose psine (Isurus oxyrinchus) i svileni morski psi (Carcharhinus falciformis).
„Zabrane zadržavanja koristan su prvi korak prema rješavanju problema prekomjernog izlova morskih pasa, ali ih je potrebno nadopuniti drugim strategijama, kao što su ograničenja ribolova u određenim područjima, kvote za ulov i zahtjevi u pogledu opreme za ribolov kako bi se održale populacije mnogih vrsta morskih pasa”, kazao je Darcy Bradley.
Zabrane će najvjerojatnije koristiti vrstama s bržim reproduktivnim stopama, poput modrulja (Prionace glauca) te sklata (Squatina squatina) i vrste Sphyrna tiburo jer se njihove populacije brže oporavljaju.
„Iako je vrlo malo vjerojatno da će se zabrana zadržavanja ikada provesti za tako komercijalno važnu vrstu kao što je modrulj, naši rezultati pokazuju da bi ovo mogla biti relativno jednostavna i učinkovita strategija ako postane neophodna za održavanje populacije“, kazao je Leonardo Feitosa.
Za druge morske pse održavanje zdrave populacije zahtijevat će dodatne strategije. Za početak, metode za smanjenje stope ulova, primjerice, zabrana korištenja čelične žice na parangalima. Prostorni propisi također bi mogli pomoći u jačanju populacije morskih pasa, poput zatvaranja uzgajališta i mjesta za mriještenje morskih pasa.
Ovo istraživanje također je istaknulo potrebu za više podataka o stopama smrtnosti za druge hrskavične ribe, kao što su raže i himere. „Pedeset sedam posto hrskavičavih riba kojima prijeti izumiranje u svijetu nisu morski psi“, rekla je Allie Caughman. Inače, istraživački tim ove grupe nije mogao uključiti u istraživanje zbog nedostatka podataka.
Članovi tima iz organizacije The Nature Conservancy trenutačno surađuju sa znanstvenim osobljem IATTC-a, međunarodne komisije odgovorne za dugoročno očuvanje i održivo upravljanje tunom i sličnim vrstama. Ova studija svakako će im pomoći pri identificiranju skupa odgovarajućih strategija potrebnih za unapređenje očuvanja morskih pasa.
Stjepan Felber | Ekovjesnik