Zakiseljavanje oceana: prešli smo sedmu „planetarnu granicu“
Razina zakiseljavanja oceana premašila je granicu koja je kompatibilna sa stabilnim i održivim ekosustavima
Prema Institutu za istraživanje utjecaja klime u Potsdamu (PIK), sada je prijeđeno sedam od devet „planetarnih granica“. Dvije koje još nisu prijeđene odnose se na aerosole u atmosferi (onečišćenje zraka) i razinu ozona u stratosferi.
Potsdamski institut za istraživanje utjecaja klime (Potsdam-Institut für Klimafolgenforschung – PIK) objavio je u srijedu, 24. rujna, da je razina zakiseljavanja oceana premašila granicu kompatibilnu sa stabilnim i održivim ekosustavima.
„Oceani se zakiseljavaju što prijeti morskom životu i dovodi nas u opasne uvjete, a trend se i dalje pogoršava“, tvrdi se u izvještaju Instituta za istraživanje utjecaja klime u Potsdamu (PIK).
Iako se kiselost mjeri pomoću pH vrijednosti, referenca za ovu granicu je koncentracija aragonita, minerala ključnog za život koralja i morskih životinja s ljušturom. Što je ocean kiseliji, aragonit se brže razgrađuje. Granica je bila definirana na 80 posto koncentracije iz predindustrijskog doba, no oceani su sada pali ispod te razine.
„pH na površini oceana već je pao za oko 0,1 od početka industrijskog doba. To je ekvivalent povećanju kiselosti od 30 do 40 posto“, ističu znanstvenici PIK-a.
„Ova promjena prijeti organizmima koji stvaraju ljušture ili kosture od kalcijeva karbonata, poput koralja, školjkaša ili ključnih vrsta planktona. Postupni nestanak tih organizama može poremetiti prehrambeni lanac“, upozoravaju znanstvenici. Glavni uzrok zakiseljavanja oceana jest apsorpcija ugljikova dioksida (CO₂) koji se emitira izgaranjem fosilnih goriva.
© Potsdam-Institut für Klimafolgenforschung (PIK)
Stalna degradacija
Istraživači PIK-a tvrde da je sada prijeđeno sedam od devet „planetarnih granica“. Ovaj koncept definiran je 2009. godine u članku tridesetak znanstvenika pod nazivom „Siguran prostor djelovanja za čovječanstvo“. Tada je procijenjeno da je čovječanstvo već „prešlo barem tri planetarne granice“, a od tada godišnja izvješća Instituta za istraživanje utjecaja klime u Potsdamu ukazuju na stalnu degradaciju.
Šest drugih granica koje su već prijeđene odnose se na klimatske promjene (CO₂ u atmosferi), integritet biosfere (izumiranje vrsta i prisvajanje resursa od strane čovječanstva), korištenje zemljišta (krčenje šuma), ciklus slatke vode (područja pogođena sušom ili poplavama), biogeokemijske cikluse (dodavanje gnojiva i pesticida) te uvođenje novih entiteta u biosferu (plastika i drugi industrijski kemijski proizvodi).
Dvije planetarne granice koje još nisu prijeđene odnose se na aerosole u atmosferi (onečišćenje zraka) i razinu ozona u stratosferi, navodi se u izvješću Instituta za istraživanje utjecaja klime u Potsdamu.
„Oceani su ključni životni sustav našeg planeta“, objašnjava Sylvia Earle, oceanografkinja i članica inicijative „Planetary Guardians“. „Bez zdravih mora nema zdravog planeta. Već milijardama godina mora i oceani stabiliziraju Zemlju: proizvode kisik, oblikuju klimu i nose raznolikost života. Danas je zakiseljavanje neupitno upozoravajući signal da je stabilnost našeg planeta ugrožena. Ako ga ignoriramo, riskiramo urušavanje temelja našeg životnog svijeta. Štitimo li oceane, štitimo i sebe“, zaključuje Earle.
Stjepan Felber | Ekovjesnik