Jadran gubi svoje morske livade: zagrijavanje mora među glavnim uzrocima

Rezultati istraživanja kojim su analizirani podaci za razdoblje od 2009. do 2018. godine, objavljeni su u časopisu Estuarine, Coastal and Shelf Science

Istraživanje potvrđuje da su livade posidonije (Posidonia oceanica), čvoraste morske rese (Cymodocea nodosa) i drugih morskih cvjetnica – presudnih za bioraznolikost, stabilnost obale i skladištenje CO₂ – izložene riziku zbog niza čimbenika.

Zagrijavanje mora, zajedno s promjenama okoliša koje uzrokuju ljudske aktivnosti, dovodi do postupnog propadanja livada morskih cvjetnica u sjevernom Jadranu. To pokazuje novo istraživanje pod naslovom „Promjene okoliša i zagrijavanje mora uzrokuju smanjenje livada morske trave u urbaniziranim obalnim područjima sjevernog Jadrana“, koje je nedavno objavljeno u znanstvenom časopisu Estuarine, Coastal and Shelf Science.

Istraživanje je koordinirao talijanski Nacionalni institut za oceanografiju i eksperimentalnu geofiziku (Istituto Nazionale di Oceanografia e di Geofisica Sperimentale – OGS), uz sudjelovanje međunarodne skupine istraživača iz Zaštićenog morskog područja Miramare (Area Marina Protetta di Miramare), Sveučilišta u Trstu, Nacionalnog instituta za biologiju Slovenije (NIB) i Sveučilišta u Mariboru (Slovenija).

Rezultati su pokazali da promjene u okolišu i zagrijavanje mora u obalnim područjima sjevernog Jadrana značajno pridonose opadanju livada morskih cvjetnica, osobito vrste Cymodocea nodosa.

Analiza se posebno usredotočila na slovensku i talijansku obalu Tršćanskog zaljeva, koristeći integrirani pristup koji je uključivao terensko praćenje i statističke analize kako bi se procijenio odnos između ljudskog pritiska i reakcije morske vegetacije. Povezanost između dinamike morskih cvjetnica i promjena okolišnih uvjeta istraživana je analizom prostorno-vremenskih obrazaca okolišnih varijabli te primjenom matematičkih modela za dva različita vremenska razdoblja: 2009.–2013. i 2014.–2018.

Studija pokazuje da je propadanje livada morskih cvjetnica u Tršćanskom zaljevu posljedica lokalnih utjecaja (onečišćenje, urbanizacija, promjene u hidrologiji) i klimatskih promjena (zagrijavanje mora).

U sjevernom Jadranu vrsta Cymodocea nodosa ostaje dominantna vrsta, dok Posidonia oceanica i različite vrste roda Zostera pokazuju znatno fragmentiraniju rasprostranjenost, često ograničenu na male, izolirane površine.

 

 

„Rezultati pokazuju da je Cymodocea nodosa još uvijek prisutna u zaljevu, osobito duž obale od Monfalconea do ušća rijeke Tagliamento, ali je u razdoblju 2014.–2018. zabilježen pad njezine pokrivenosti od 30 posto u slovenskim vodama i čak do 89 posto uz obalu u blizini Trsta“, objašnjava Vinko Bandelj, oceanograf iz OGS-a. Dodaje da je „analiza fizikalno-kemijskih varijabli otkrila porast temperature morske vode u cijelom Tršćanskom zaljevu te promjene u količini hranjivih tvari, s posebno izraženim smanjenjem u slovenskim vodama.“

Istraživački tim je kao glavne čimbenike koji određuju prisutnost morskih cvjetnica identificirao svjetlost u vodenom stupcu, dostupnost hranjivih tvari, temperaturu i vrstu sedimenta. Međutim, vrlo je vjerojatno da su i drugi lokalni čimbenici, poput obalnih građevinskih zahvata i urbanizacije, dodatno smanjili otpornost tih vrsta na promjene u okolišu.

Očuvanje ovih morskih staništa smatra se ključnim za ublažavanje klimatskih promjena i zaštitu morske bioraznolikosti Sredozemlja. Da bi se to postiglo, studija naglašava potrebu za razvojem integriranih strategija prostornog planiranja, koje uključuju smanjenje lokalnih antropogenih pritisaka, zaštitu manje degradiranih obalnih područja te dugoročno praćenje klimatskih i bioloških parametara.

Iako su istraživanja velikih razmjera korisna za predviđanje utjecaja klimatskih promjena, lokalne studije, poput ove, jednako su važne jer omogućuju razvoj ciljanih strategija očuvanja, zaključuju u talijanskom Nacionalnom institutu za oceanografiju i eksperimentalnu geofiziku (OGS).

Stjepan Felber | Ekovjesnik

 

Toplinski valovi doprinijeli najtoplijem lipnju u zapadnoj Europi otkad postoje mjerenja

Velik dio Europe zahvatila su dva snažna toplinska vala – sredinom lipnja i ponovno krajem lipnja do početka srpnja 2025. Prvi je svoj vrhunac dosegao između 17. i 22. lipnja, zahvativši velike dijelove zapadne i južne Europe. Drugi je uslijedio krajem mjeseca, od 30. lipnja do 2. srpnja, s još ekstremnijim temperaturama na istom području.