Rabljena odjeća možda i nije tako „zelena“ kako se čini
Drukčiji pogled na second hand odjeću | Kako prodaja rabljene odjeće širi ugljični otisak modne industrije?
Novo istraživanje Sveučilišta Yale pokazuje da česti kupci rabljene odjeće imaju tendenciju kupovati i više nove odjeće, čime se umanjuju okolišne koristi i učvršćuje ciklus prekomjerne potrošnje.
Kupnja i prodaja rabljene odjeće često se ističe kao održiv način smanjenja potrošnje nove odjeće i ublažavanja okolišne štete koju uzrokuje modna industrija, jedan od ugljično najintenzivnijih sektora na svijetu. Međutim, novo istraživanje Sveučilišta Yale, objavljeno u časopisu Scientific Reports, donosi novi pogled na kupovinu second hand odjeće, a temelji se na nacionalno reprezentativnoj anketi provedenoj među 1009 osoba iz svih saveznih država SAD-a.
Ovim istraživanjem otkrivena je pozitivna korelacija između potrošnje na tržištu rabljene odjeće i primarnom tržištu nove odjeće, osobito među mlađim potrošačima i čestim kupcima. To upućuje na zaključak da kupnja rabljene odjeće nadopunjuje potrošnju na primarnom tržištu, umjesto da je zamjenjuje.
„Naše istraživanje pruža snažne dokaze da tržišta rabljene odjeće doprinose jačanju prekomjerne potrošnje“, kaže Meital Peleg Mizrachi, postdoktorandica na Odjelu za ekonomiju Sveučilišta Yale, koja je koautorica studije zajedno s Orijem Sharonom sa Sveučilišta Bar-Ilan u Izraelu.
„Zajednica održive mode polože veliko povjerenje u tržišta rabljene odjeće kao održivo rješenje za prekomjernu potrošnju. Nažalost, naši nalazi upućuju na to da sekundarna tržišta, umjesto da riješe problem, mogu nenamjerno poticati neodržive obrasce kupnje“, kaže Peleg Mizrachi.
Prethodna istraživanja pokazala su da modna industrija pridonosi s procijenjenih dva do osam posto emisija stakleničkih plinova, što je veći udio od kombiniranih emisija međunarodnog zračnog prometa i pomorskog prijevoza, navode istraživači.
Također, prema ranijim istraživanjima, brzi proizvodni ciklusi brze mode – poslovnog modela koji su usvojili H&M, Zara i drugi popularni brendovi, a koji replicira i masovno proizvodi dizajne visoke mode po niskoj cijeni, proširili su okolišni otisak industrije. Tijekom posljednjih 20 godina brza moda gotovo je udvostručila globalnu proizvodnju odjeće i potaknula procijenjeni porast potrošnje odjeće od 400 posto, stvarajući goleme količine otpada, kažu istraživači. U 2023. godini industrija je proizvela procijenjenih dva i pol do pet milijardi viška odjevnih predmeta.
Doniranje neželjene odjeće ne rješava izazov prekomjerne potrošnje
Istraživači ističu kako su humanitarni sustavi preopterećeni donacijama viška odjeće, koje zasićuju tržišta u zemljama globalnog juga, a velik dio globalnog viška odjeće završava na odlagalištima otpada ili u spalionicama.
Iako se preprodaja neželjene odjeće na tržištu rabljene robe široko smatra održivim načinom ublažavanja prekomjerne potrošnje, platforme za preprodaju kao način smanjenja tekstilnog otpada zapravo promoviraju brendovi brze mode. Posljednjih godina tržište rabljene odjeće bilježi snažan rast, a prema studiji se procjenjuje da će do 2027. godine dosegnuti godišnju vrijednost od 350 milijardi američkih dolara.
Kupci rabljene odjeće stvaraju više tekstilnog otpada od ostalih potrošača
U istraživanju je više od 69 posto ispitanika navelo da je barem jednom kupilo rabljenu odjeću. Međutim, skupina od 59 posto ispitanika prijavila je visoku razinu potrošnje i nove i rabljene odjeće. Članovi te skupine često su vraćali kupljene artikle čime su povećali kupnju rabljene odjeće od 2020. godine.
„Ljudi koji kupuju puno rabljene odjeće također se rješavaju odjeće brže nego drugi, odbacujući je dok je još u dobrom stanju ili čak potpuno nova“, kaže Peleg Mizrachi. „Čini se da ih pokreće želja za novitetima i usklađivanje s novim modnim trendovima. U konačnici, oni koji su najviše uključeni u tržište rabljene odjeće stvaraju više tekstilnog otpada od ostalih potrošača.“
Mlađi ispitanici prijavili su veću uključenost i na primarnom i na tržištu preprodaje u usporedbi sa starijim potrošačima. Popularnost tržišta rabljene odjeće bila je posebno izražena među mladima, pri čemu je 79 posto ispitanika u dobi od 18 do 24 godine kupovalo rabljenu odjeću, u usporedbi s 57 posto onih u dobi od 65 godina i više. Studenti su bili najčešći kupci rabljene odjeće, pri čemu je 84 posto njih prijavilo takve kupnje. Žene su također prijavile veću uključenost na oba tržišta u odnosu na muškarce.
„Studija je pokazala da poznavanje okolišnih i društvenih troškova modne industrije nije pouzdano predviđalo kupuju li ljudi odjeću na održiv način“, dodaje Peleg Mizrachi. Istraživači se oslanjaju na dvije teorije ponašanja, poznate kao „učinak povrata“ i „moralno licenciranje“, kako bi objasnili zašto kupnja rabljene odjeće može psihološki i ekonomski opravdati nastavak prekomjerne potrošnje.
Učinak povrata javlja se kada poboljšanja učinkovitosti smanje okolišni ili financijski trošak neke robe ili usluge, što potom povećava potražnju i poništava korisne učinke. Primjer učinka povrata je češća vožnja nakon kupnje automobila s manjom potrošnjom goriva. Moralno licenciranje javlja se kada ljudi koriste prethodna „dobra“ djela kako bi opravdali loše ponašanje. „U ovom slučaju, kupnja rabljene odjeće može ljudima dati moralno opravdanje za kupnju više nove odjeće“, kaže Peleg Mizrachi.
Prodaja rabljene odjeće nije regulirana
Istraživači navode da novi nalazi podupiru važnost politika koje bi pomogle uskladiti prakse preprodaje s ciljevima održivosti, uključujući obvezu platformi da objavljuju pokazatelje povezane s održivošću, poput stopa zbrinjavanja neprodane odjeće i emisija povezanih s prijevozom odjevnih predmeta.
„U Sjedinjenim Državama ni u Europi ne postoje politike koje reguliraju prodaju rabljene odjeće. Trebali bismo početi tretirati lanac rabljene odjeće kao dio primarnog modnog sustava. Mogli bismo započeti zahtjevima za potpunu transparentnost okolišnog utjecaja platformi za preprodaju. To je problematično.“, zaključuje Peleg Mizrachi.
Stjepan Felber | Ekovjesnik