Smatraju li se tehnologije s negativnim emisijama uobičajenima i normalnima?

Tehnologijom „hvatanja“ CO2 iz zraka u borbu protiv klimatskih promjena

Napredak u tehnologiji, zajedno s rastućom klimatskom krizom, zahtijeva ponovno vraćanje na nerealne i ekološki neprihvatljive ideje. Kako bi se lakše kontrolirale uznapredovale klimatske promjene, ekološki stručnjaci navode kako je potrebno istovremeno rješavati njihove posljedice, ali i uzrok.

Kako ukrotiti klimatske promjene?

Kad god se govori o trudu organizacije The Ocean Cleanup po pitanju rješavanja velikog otoka smeća u Tihom oceanu, netko će uvijek neizbježno tvrditi da „end of pipe“ rješenja ometaju prevenciju nastajanja otpada koji završava u morima na njegovom samom izvoru. Isto vrijedi i za izravno „hvatanje“ emisija ugljikovog dioksida iz zraka. Kratkotrajna rješenja predstavljaju opasnost jer pružaju lažan osjećaj sigurnosti te ne koriste raspoložive resurse za smanjenje negativnih emisija u startu.

Bilo bi zaista krajnje neodgovorno odgoditi smanjenje emisija u nadi da će na kraju uskočiti relativno neprovjerena tehnologija i spasiti nas. No, prema tvrdnjama raznih ekoloških stručnjaka, kao i temeljem brojnih vijesti o razvoju novih tehnologija, pomak je na tom području ipak zamjetan. Promjenjiv tempo već podosta uznapredovale klimatske krize mnoge od nas prisiljava na prihvaćanje neugodne stvarnost. Stoga moramo što je prije moguće smanjiti negativne emisije i početi razmišljati o tome kako iz atmosfere izdvojiti već u nju unesen antropogeni ugljik.

Naime, velika količina emisija koje su već u atmosferi mogla bi se izdvojiti kroz pošumljavanje, zaštitu i presađivanje mangrova, uzgojem velikih morskih trava i očuvanjem tla. Ne samo da bi takve biološke metode bile jeftiniji način „hvatanja“ emisija, već bi imale i velike prednosti u pogledu smanjenja gubitka bioraznolikosti – krize koja je itekako povezana s klimatskom krizom te je treba jednako ozbiljno shvatiti.

Napredak u tehnologijama uklanjanja antropogenog ugljika

Elizabeth Kolbert je za Yale Environment 360 intervjuirala Stephena Pacala, koji je nedavno vodio jednu američku znanstvenu konferenciju o tehnologijama s negativnim emisijama. Mnogo je zanimljivih i korisnih informacija izneseno u njihovoj raspravi, no središnja točka bila je tehnologija izravnog hvatanja CO2 iz zraka, a misao vodilja da više nemamo luksuz ni po pitanju smanjenja emisija, niti njihovog kasnijeg hvatanja. Umjesto toga, moramo se orijentirati na te obje stvari istovremeno.

Prema Pacalaiju, dobra vijest je da su sad iznesena sva moguća rješenja. „Jako je bitno shvatiti da je u zadnjih 15 godina došlo do revolucije u raspoloživoj tehnologiji za rješavanje ovog problema bez povijesne podloge. Da ste me prije 15 godina pitali kako riješiti probleme emisija CO2 i klime, rekao bih da ne znam jer nemamo tehnologiju za to. Danas ću vam reći točno što moramo napraviti kako bi to riješili“, istaknuo je Pacala.

Pacala navodi da se troškovi razvoja tehnologije izravnog hvatanja CO2 iz zraka smanjuju takvom brzinom da bismo u idućih deset godina „mogli hvatati emisije izravno iz atmosfere po cijeni od oko sto dolara po toni ili oko jedan dolar po galonu benzina.“ To je, naravno, skupo u usporedbi s redukcijom emisija i električnim vozilima, energetskom učinkovitosti, obnovljivim izvorima energije poput vjetra i sunca ili pošumljavanjem, ali nije nedostižno skuplje. Naime, na isti način na koji su vjetar i sunčeva energija smanjili troškove puno brže nego li je to bilo očekivano, Pacala također očekuje da će kombinacija državnih subvencija i dinamike tržišta smanjiti troškove izravnog „hvatanja“ emisija iz zraka.

Kombinacija s obnovljivim izvorima

Potencijalni način da se navedeno postigne bilo bi kombiniranje izravnog „hvatanja“ iz zraka s tehnologijama obnovljivih izvora energije. Time bi se nekontinuiranost obnovljivih izvora energije riješila korištenjem viška energije iz pogona izravnog „hvatanja“. Ovo razmišljanje su za Carbon Brief iznijeli Jan Wohland, dr. Dirk Without i dr. Carl-Friedrich Schleussner, koji sugeriraju da kolokacija tehnologije „hvatanja“ emisija i obnovljivih izvora vjetra i Sunca nudi alternativu i/ili dopunu pohrani energije i to u velikom mjerilu. Kada sunce sija i/ili vjetra puše, a potražnja za električnom energijom u tom razdoblju nije dovoljno velika, takva bi kombinirana postrojenja tada mogla prijeći na tehnologiju izravnog „hvatanja“ CO2 iz zraka – pročišćavajući zrak od ugljika sve dok ponovno ne porastu zahtjevi za električnom energijom.

Sve su to vrlo obećavajuće ideje i istraživanja, ali sigurno nema potpunog rješenja za sve. Za početak, kao krajnje hitnu situaciju moramo uzeti emisije u atmosferu te ih smanjiti, no svakako bismo trebali i dalje razmišljati što učiniti s emisijama koje su već tamo.

U svakom slučaju, raduje nas značajan i vidljiv napredak tehnologija za rješavanje klimatskih problema. Još samo da ih uspijemo obuzdati dok se potpuno ne otmu našoj kontroli.

Barbara Kalebić | Ekovjesnik

 

VEZANE VIJESTI

Pet geoinženjerskih rješenja predloženih za borbu protiv klimatskih promjena

Prošlotjedno izvješće UN-a osvijetlilo je geoinženjerstvo, disciplinu koja predlaže provođenje većih intervencija za suzbijanje globalnog zatopljenja, a u nastavku donosimo pet predloženih geoinženjerskih rješenja za izbjegavanje potpune katastrofe klimatskih promjena.

Kemičari uspjeli pretvoriti ugljikov dioksid u ugljen

Na svijetu postoji mnoštvo ideja za očuvanje energije, a kemičari sada teoretski mogu pretvoriti ugljikov dioksid u ugljen te osvjetljavati i zagrijavati domove s prozirnim drvetom.

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER