HSEP na svojoj godišnjoj skupštini razmatrao problematiku stanja u ekološkoj proizvodnji
Početkom veljače Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača (HSEP) održao je svoju redovnu godišnju skupštinu na kojoj je, između ostalog, razmatrana problematika stanja u ekološkoj proizvodnji u odnosu na realizaciju Strateškog plana zajedničke poljoprivredne politike (SP ZPP) od 2023. do 2027. godine, odnosno Akcijskog plana razvoja ekološke proizvodnje od 2023. do 2030. godine.
Prije održane skupštine, Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača (HSEP) zatražio je sastanak sa predstavnicima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva i Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR) kako bi se razmotrila situacija vezana na navedenu problematiku. Imenovanjem novog ministra HSEP će ponovno dostaviti prijedlog za održavanje sastanka.
Akcijskim planom Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva postavilo je cilj povećanja ekološke proizvodnje u Republici Hrvatskoj s postojećih 8,07 posto poljoprivrednih površina u ekološkoj proizvodnji na 14 posto do 2030. godine. Unatoč tome, trend rasta ekološke proizvodnje oscilira i nema pokazatelja koji bi upućivali na realizaciju plana. U HSEP-u napominju kako je prijedlog Europske komisije bio da se udio ekološke proizvodnje do 2030. godine poveća na 25 posto.
„SP ZPP strateška je podloga za realizaciju zacrtanih planova, a dosadašnja realizacija ovog strateškog dokumenta pokazuje da je sam akt izuzetno opširan i kompliciran te već sada u realizaciji pokazuje tromost i ne daje očekivane rezultate. Jedan od značajnih pokazatelja realizacije plana su investicijske intervencije (prijašnje mjere), koje ne prepoznaju kritične i strateške sektore i presporo se realiziraju (Intervencija 73.10 i 73.12). Što se tiče ekološke proizvodnje možemo utvrditi da udio od 10 posto ukupnih sredstava iz intervencija 73.10 i 73.12 namijenjenih ekološkim proizvođačima nije ispunio očekivanja, kako zbog premalog iznosa namijenjenih ekološkoj proizvodnji, tako i zbog činjenice da je većina rezerviranih sredstava prema vidljivim preliminarnim rezultatima natječaja, pripala velikim proizvođačima, dok su mali proizvođači koji su okosnica ruralnog prostora, ostali bez potpore“, ističu u HSEP-u.
„Ekološka proizvodnja zahtjevnija je od konvencionalnog načina proizvodnje kako u tehnološkom pogledu, tako i agrotehničkom, što u konačnici rezultira većim troškovima proizvodnje i utrošenom većom količinom rada, a prinosima manjim u prosjeku 30 posto. Činjenica je da su ekološki proizvodi na tržištu često u rangu cijena proizvoda iz konvencionalnog uzgoja pa su potpore u ekološkoj proizvodnji presudne za održavanje i povećanje udjela ekološke proizvodnje. Posebice teška situacija je u povrtlarskoj proizvodnji gdje potpore čine tri posto prihoda, a udio ukupnih površina u ekološkom uzgoju na kojima se proizvodi povrće iznosi svega četiri posto. To ukazuje da potpore u ekološkoj proizvodnji za održivo gospodarenje i povećanje ukupne proizvodnje nisu dovoljne. Isto tako sustav mora prepoznati one korisnike potpora koji formalno zadovoljavaju uvjete, ali ne primjenjuju adekvatnu tehnološku i agrotehničku razinu i cilj im je jedino realizacija potpora u poljoprivredi. To najčešće nisu mali proizvođači pa je šteta samim time veća i potpore za ozbiljne proizvođače su manje“, dodaju u HSEP-u.
Krajem prosinca 2024. godine objavljen je tekst Natječaja sa prilozima i uvjetima realizacije za preradu poljoprivrednih proizvoda za koji je zainteresiran značajan broj ekoloških proizvođača. Ono što je otežavajuće su propisi kojima se regulira prerada i koji ne prepoznaju male proizvođače koji često moraju zadovoljavati sanitarne, građevinske i porezne uvjete poput velikih proizvodnih sustava, a sve to zahtijeva preveliku količinu dokumentacije, projekata, elaborata te u konačnici i financijskih sredstava.
„Dok primjerice u Sloveniji na svakih nekoliko manjih mjesta postoji barem jedna mesnica s preradom poljoprivrednih proizvoda, u Hrvatskoj to u pravilu nije tako. Da ne govorimo o uvjetima prerade za proizvode sa oznakom ekološkog proizvoda“, ističu u HSEP-u.
Administriranje i česte promjene zakonske regulative, koja uvjetuje obavljanje i praćenje poljoprivredne proizvodnje postalo je značajan problem. Količina podataka i uvjeti koje je potrebno ispuniti za nesmetanu realizaciju i zakonski ispravnu poljoprivrednu proizvodnju, prosječnom poljoprivredniku su teško razumljivi te su u nemogućnosti redovito i točno izvršavati tražene radnje i davati tražene podatke. Rezultat toga je često financijsko sankcioniranje onih koji te uvjete ne mogu zadovoljiti. Odluke o sankcijama dolaze u pravilu nakon izvršenih sankcija i često su netransparentne i plod paušalnih procjena.
„Naša iskustva i informacije s terena govore da sve više proizvođača koji su dugi niz godina predano radili i iskreno vjerovali u eko proizvodnju, u novom razdoblju izlaze ili namjeravaju izaći iz sustava ekološke proizvodnje jer se ne mogu nositi s administracijom i premalim iznosom potpora uz rast cijena inputa jer im nije osiguran dostojan dohodak za održivo gospodarenje na gospodarstvu koji bi im omogućavao pristojan život. Ovim putem pozivamo sve udruge ekoloških proizvođača i pojedince koji nisu članovi udruga da nam se pridruže i učlane u Savez kako bismo bili jači i uvjerljiviji u zastupanju interesa ekoloških proizvođača, ali i potrošača ekoloških proizvoda“, zaključuju u HSEP-u.