Nakon gentrifikacije, Talijani upozoravaju na „foodifikaciju“ svojih gradova
Prekomjerni turizam mijenja lice talijanskih gradova – i ne samo njih
Male trgovine i lokalne obrtničke tradicije sve češće nestaju pred naletom restorana i eno-gastronomskih tura za turiste, lišenih svake autentičnosti. Talijanski gradovi i poznate turističke destinacije, od Venecije do Napulja, pretvaraju se u buffete na otvorenom te sve više podliježu fenomenu poznatom kao „foodification“.
Unatoč bogatstvu kulturne baštine, sve je više turista koji u Italiju dolaze prvenstveno zbog gastronomije po kojoj je ova zemlja također nadaleko poznata. Prema najnovijim podacima, ovaj oblik turizma donio je Italiji prihod od devet milijardi eura samo u prva četiri mjeseca 2025. godine.
No, takav razvoj ima i svoju cijenu. Pojava nazvana „foodification“ – gastronomska verzija gentrifikacije – postupno mijenja fizionomiju talijanskih gradova. Male trgovine i obrti u povijesnim jezgrama nestaju, a umjesto njih niču restorani i lokali namijenjeni isključivo turistima. Ugostiteljskim lokalima, koji najčešće nemaju nikakvu poveznicu s tradicionalnom talijanskom gastronomijom, sada su potisnute čak i skupe dizajnerske trgovine, nekoć simbol gentrifikacije talijanskih gradova. Nakon transformacije određenih urbanih četvrti, talijanska La Repubblica delle Donne objašnjava kako je „proždrljivi apetit“ turista također transformirao izgled talijanskih gradova.
Osjećajući priliku za veliku zaradu, turistička industrija povećala je broj vinskih i gastronomskih tura usmjerenih na strance, ponekad transformirajući stare tradicije, poput kušanja cicchettija, malih porcija koje se poslužuju u tradicionalnim venecijanskim vinskim barovima, u standardizirana turistička iskustva.
>>> Pročitajte još >>> Firenca je još jedan talijanski grad koji se u borbi s prekomjernim turizmom okreće održivijim rješenjima
- Tradicija obiteljskih proslava i zajedničkog objedovanja u Sieni. © Ekovjesnik
No, „masovno pretvaranje lokalnih tradicija u turističke proizvode ne koristi nikome“, tvrdi Angelo Zamprotta, potpredsjednik udruženja Confesercenti Metropolitana Venezia Rovigo iz Venecije, jednog od prvaka prekomjernog turizma u Europi. „Na mjestu malih butika u povijesnom centru sada se otvaraju restorani. Od Venecije, preko Firence, Rima i Napulja do Palerma, naši se gradovi pretvaraju u švedske stolove na otvorenom!“, žali se Zamprotta, ističući negativan utjecaj pretjerane komercijalizacije venecijanske tradicije obilaska malih vinskih barova i uživanja u raznim malim zalogajima (tour del bacaro) i njezino pretvaranje u organizirane turističke obilaske, lišene svoje autentičnosti.
Fenomen opisan još 2010. godine
Međutim, ovaj fenomen nije nov. Sam termin „foodification“ skovan je u Brooklynu 2010., a 2017. usvojili su ga Paolo Tex Tessarin i Marco Perucca iz Torina, koji su ga koristili za naslov knjige „Foodification: come il cibo si è mangiato le città“ („Foodification: Kako je hrana pojela gradove“), objavljenu 2022. godine.
Oni ističu da krivnju ne treba svaljivati samo na turiste ili ugostitelje: „Svi smo akteri ovog fenomena – istodobno i žrtve i krivci. Turizam po principu ‘pojedi i bježi’ uništava gradove.“
U svojoj knjizi objašnjavaju što se događa kada se susjedstvo napuni bistroima, a ostane bez svojih stanovnika i što se događa kada se gradsko gospodarstvo oslanja isključivo na prehrambeni sektor – i to u četvrtima gdje su nekada mogle kupiti osnovne potrepštine i gdje su postojali kulturni sadržaji, a ostanu samo barovi kao mjesta za jelo i piće. Polazeći od ovih pitanja, u knjizi istražuju transformaciju i evoluciju gradova kroz prizmu gurmanske gentrifikacije. U vremenu u kojem pojmovi poput „gastro iskustvo“ i „gurmanski restoran“ postaju sve popularniji, važno je razumjeti je li hrana doista proizvod koji potiče druželjubivost i je li doista ispravno transformirati gradove u zabavne parkove gdje se može kušati hrana iz cijelog svijeta. Autori svojom knjigom ukazuju kako ovaj fenomen također može imati negativne učinke na gradove i njihove stanovnike, mijenjajući urbano i društveno tkivo.
Posljedice se ne vide samo u urbanom krajoliku nego i u samoj kulinarskoj ponudi. Autori upozoravaju da se izvorne specifičnosti brišu kako bi se svidjele svima, što vodi ka uniformizaciji ponude. Najveći dobitnici su velike ugostiteljske franšize, dok su mali lokali i trgovine izgurani porastom cijena najma.
>>> Pročitajte još >>> Arheološki park Pompeji uvodi personalizirane ulaznice i ograničava broj posjetitelja
- Napulj © Ekovjesnik
Dodatnu zabrinutost izaziva i najava da bi talijanska gastronomija mogla biti uvrštena na popis UNESCO-ove svjetske baštine. Ako kandidatura bude prihvaćena krajem 2025., strahuje se da bi ovaj fenomen mogao još više eskalirati.
Lokalna gastronomija u Hrvatskoj teško se može nadati UNESCO-ovoj zaštiti, no u međuvremenu bismo se trebali zapitati: u što smo pretvorili naše jadranske gradove? Nisu li i povijesne jezgre naših destinacija, pod naletom nekontroliranog prekomjernog turizma, postale šareni „zabavni parkovi“ s „autentičnom gastronomijom“, kineskim suvenirima i „dizajnerskim“ japankama, dok njihove ulice, gdje su se nekada kupovale osnovne potrepštine, danas zaudaraju na užeglo ulje i podsjećaju nas da se isti scenarij odvija i na Jadranu.
Stjepan Felber | Ekovjesnik