Robot-arheolog rekonstruira izgubljene freske u Pompejima
U Pompejima je testiran stroj koji može ponovno sastaviti freske razbijene u tisuće komadića
U Arheološkom parku Pompeji testiran je prototip stroja koji je razvijen u okviru projekta „RePair“. „Robot-arheolog“ pomaže pravim arheolozima u složenim, dugotrajnim zadacima i omogućuje obnovu kulturne baštine u područjima u kojima su prirodne katastrofe, ratovi ili vrijeme ostavili samo fragmente.
Provedba projekta „RePair” (Reconstructing the Past: Artificial Intelligence and Robotics Meet Cultural Heritage) započela je 2021. godine kao istraživačka inicijativa pod vodstvom Sveučilišta Ca’ Foscari iz Venecije. Projektni partneri su Sveučilište Ben-Gurion iz Izraela, Sveučilište u Bonnu, istraživački institut Instituto Superior Técnico (IST) Sveučilišta u Lisabonu, Talijanski institut za tehnologiju (Istituto Italiano di Tecnologia – IIT) i Arheološki park Pompeji.
Rekonstrukcija prošlosti uz pomoć umjetne inteligencije
Glavni cilj projekta „RePair“ jest razvoj inovativne tehnologije koja će gotovo u potpunosti ukloniti jedan od najzahtjevnijih koraka u arheološkim istraživanjima, a to je fizička rekonstrukcija uništenih umjetnina. Naime, bezbrojne vaze, amfore, freske i drugi antički predmeti diljem svijeta nisu sačuvani u cjelovitom obliku, već su iz arheoloških nalazišta izvađeni kao velike zbirke fragmenata, od kojih su mnogi oštećeni, istrošeni ili u potpunosti izgubljeni.
Projekt povezuje robotiku i umjetnu inteligenciju kako bi se unaprijedila restauracija kulturne baštine – arheoloških artefakata koji su iznimno zahtjevni za ponovno sastavljanje – i to ponovnim spajanjem tisućljetnih fragmenata, kao da su dijelovi slagalice bez slike na kutiji.
- © Istituto Italiano di Tecnologia - IIT
Roboti se u Pompejima koriste već godinama, posebno na teško pristupačnim mjestima, gdje se daljinski upravljani uređaji uvlače u uske kanale i pregledavaju nepristupačne zone. Međutim, prototip „robota-arheologa“ sada je eksperimentalno testiran u Arheološkom parku Pompeji kako bi se pokazalo da robotika i umjetna inteligencija mogu biti podrška arheolozima. Krajem studenog korišten je za obnovu fresaka sa stropa kuće Casa dei Pittori al lavoro (Insula dei Casti Amanti), oštećenih erupcijom 79. godine i potom uništenih tijekom bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, te fresaka građevine Schola Armaturarum, koja se urušila 2010. godine.
Mijenja se metoda, ali ne umanjuje važnost arheologa
„Europski projekt 'RePair' završio je nakon četiri godine međunarodne suradnja koja je povezala naizgled udaljene svjetove: najnaprednije tehnike umjetne inteligencije i robotike s arheologijom i očuvanjem kulturne baštine. Bio je to prvi, pionirski korak prema ambicioznom cilju – ukloniti jednu od najnapornijih i najzahtjevnijih aktivnosti arheološkog istraživanja, kako bi se energija i stručnost mogle usmjeriti na istinski znanstvene i kreativne zadatke.“ – objasnio je Marcello Pelillo, profesor na Sveučilištu Ca’ Foscari i koordinator projekta.
Arheološka polja tako se ispunjavaju inženjerima, znanstvenicima i istraživačima: timovi robotike osmišljavaju i grade sustav, dok stručnjaci za umjetnu inteligenciju i strojno učenje razvijaju algoritme za ponovno sastavljanje fresaka.
Što robot zapravo radi?
Kako bi se moglo raditi slobodno i bez rizika, istraživački tim digitalizirao je fragmente i izradio umjetne replike kojima je tijekom testiranja rukovao robot opremljen tzv. „mekom rukom”, kojom je fragmente postavljao na položaj koji sustav procjenjuje ispravnim.
„Riječ je o izuzetno složenoj slagalici sastavljenoj od stotina ili tisuća komada, često istrošenih ili teško oštećenih, bez ikakve predodžbe o tome kako bi konačni rezultat trebao izgledati. Nedostaje, slikovito rečeno, slika na kutiji. Uz to, prikupljeni komadi često predstavljaju samo dio izvorne kompozicije pa su praznine brojne i neizbježne. Posao dodatno otežava i činjenica da nije uvijek jasno odakle koji fragment potječe jer se komadi različitih djela ponekad nađu pomiješani”, dodao je Marcello Pelillo.
„Budućnost arheologije zahtijeva etički ispravnu uporabu umjetne inteligencije. Golem izazov predstavlja ponovno sastavljanje nebrojenih fragmenata, poput onih oštećenih bombardiranjima Pompeja 1943. godine, što bi trebalo biti moguće zahvaljujući jedinstvenom obliku i dekoraciji svakog elementa. Ali nijedno ljudsko biće ne bi moglo samo obaviti taj posao. Tu nastupa umjetna inteligencija, koja pomaže u savladavanju kompleksnosti arheološkog materijala i koja će u budućnosti imati središnju ulogu, osobito ako pomislimo na količine podataka koje nastaju u preventivnim arheološkim sondiranjima diljem Italije.” – istaknuo je ravnatelj Arheološkog parka Gabriel Zuchtriegel.
Stjepan Felber | Ekovjesnik