Izloženost lebdećim česticama PM2,5 povećava rizik od razvoja raka pluća
Studijom znanstvenika Instituta za globalno zdravlje u Barceloni analizira se koji su podtipovi raka pluća povezani s različitim onečišćivačima zraka
Sitne lebdeće čestice PM2,5 povećavaju rizik od svih podtipova raka pluća, dok su NO₂, O₃ i SO₂ povezani s nemalostaničnim rakom pluća
Studija koju je, u suradnji s Američkim onkološkim društvom (American Cancer Society – ACS), vodio Institut za globalno zdravlje u Barceloni (Barcelona Institute for Global Health – ISGlobal), uz potporu Zaklade la Caixa, analizirala je povezanost različitih onečišćivača zraka s glavnim podtipovima raka pluća. Rezultati su upravo objavljeni u časopisu Environmental Pollution.
Rak pluća uglavnom se dijeli na dvije velike skupine. Najčešći je nemalostanični rak pluća, koji uključuje adenokarcinom, planocelularni karcinom i velikostanični karcinom. Ti se podtipovi razlikuju prema vrsti zahvaćenih stanica i njihovu položaju unutar pluća te čine većinu dijagnoza. Druga velika skupina je malostanični rak pluća, koji je rjeđi, ali agresivniji i snažno povezan s pušenjem.
Brojna istraživanja prepoznala su onečišćenje vanjskog zraka, osobito izloženost lebdećim česticama PM2,5, kao kancerogeni čimbenik, odnosno uzročnika raka plića. Međutim, utjecaj onečišćenja zraka na pojavnost različitih podtipova raka i na napredovanje bolesti nakon dijagnoze još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. Posebno je malo istraživanja provedeno o utjecaju onečišćenja zraka na preživljenje oboljelih od raka pluća, a ova studija pruža vrijedan uvid u to područje.
25-godišnje praćenje
U studiju je bilo uključeno više od 122 000 ispitanika obuhvaćenih dugogodišnjim istraživanjem „Cancer Prevention Study-II (CPS-II)“, koje od 1992. godine provodi Američko onkološko društvo (ACS). Sudionici su svake dvije godine ažurirali osobne podatke i informacije o dijagnozama raka, sve do 2017. godine.
Za svakog sudionika procijenjena je godišnja izloženost različitim onečišćivačima: lebdećim česticama PM2,5 i PM10, ozonu (O₃), sumporovu dioksidu (SO₂), dušikovu dioksidu (NO₂) i ugljikovom monoksidu (CO). U analizi su uzete u obzir promjene u izloženosti tijekom vremena, a rezultati su prilagođeni nizu pojedinačnih čimbenika, uključujući pušački staž. Između 1992. i 2017. zabilježena su 4282 slučaja raka pluća.
„Koristili smo nacionalne podatke o kvaliteti zraka u kombinaciji sa satelitskim snimkama i informacijama o korištenju zemljišta, ažuriranima tijekom 25 godina trajanja studije”, objašnjava William Ryan Diver, istraživač ISGlobala i znanstvenik ACS-a te prvi autor rada. „To nam je omogućilo da povežemo izloženost onečišćenju s rizikom razvoja različitih podtipova raka pluća, kao i s preživljenjem nakon dijagnoze u određenim skupinama bolesnika.”
Različiti onečišćivači, različiti podtipovi raka pluća
Studija je potvrdila da izloženost lebdećim česticama PM2,5 povećava rizik od razvoja raka pluća. Taj je učinak uočen podjednako kod svih histoloških podtipova, uključujući adenokarcinom, planocelularni karcinom i velikostanični karcinom.
Analiza je također pokazala značajne povezanosti s nekoliko plinovitih onečišćivača, osobito NO₂, O₃ i SO₂, ponajprije kod nemalostaničnog raka pluća. Unutar te skupine dušikov dioksid (NO₂) pokazao je jaču povezanost s adenokarcinomom, najčešćim podtipom raka pluća, dok je ozon (O₃) bio povezan s većim rizikom od velikostaničnog karcinoma. Međutim, nije utvrđena dosljedna povezanost između analiziranih onečišćivača i malostaničnog karcinoma, jednog od podtipova koji je najjače povezan s pušenjem.
Niža stopa preživljenja, ali samo u nekim skupinama bolesnika
U ukupnoj populaciji bolesnika nisu uočene jasne povezanosti između onečišćenja zraka i preživljenja nakon dijagnoze. Ipak, među bolesnicima s bolešću u ranom stadiju SO₂ je bio povezan s nižim stopama preživljenja.
„Uočili smo da onečišćenje zraka nije na isti način povezano sa svim tipovima raka pluća”, objašnjava Michelle C. Turner, istraživačica ISGlobala i glavna autorica rada. „Naši rezultati dodatno naglašavaju važnost uključivanja podataka o lokalnoj kvaliteti zraka u zdravstvene planove te procjene okolišne izloženosti svakog bolesnika kako bi se prepoznali dodatni rizici”, zaključuje Turner.
Stjepan Felber | Ekovjesnik